U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo i edukujemo javnost o kontroli dijabetesa tipa 2.

Stabilizacija i smanjenje nivoa glukoze u krvi najbolji je način kontrolisanja dijabetesa tipa 2. Ovo je bolest koja zahteva timski rad više stručnjaka raznih specijalnosti, a od pomoći mogu biti lekari, ali i prijatelji, porodica, udruženja pacijenata. Posebni programi ishrane, redovno uzimanje lekova, fizička aktivnost, neophodni su kako bi osobe sa dijabetesom živeli kao i svi ostali zdravi ljudi. Ipak, i dalje mnogi oboleli od dijabetesa, imaju brojne nedoumice, na koje im najbolje odgovore, posle uvida u njihov zdravstveni karton, mogu dati stručnjaci, ali ne samo jedan, već njih 10.
Dijabetes napada celo telo
– Poznato je da dijabetes tip 2 napada celo telo, od glave do pete. Zbog toga, teško ćete pronaći samo jednog doktora, koji će biti u mogućnosti da vam na najbolji način pomogne kod kontrole bolesti, koja nekada zahteva timski rad najrazličitijih medicinskih specijalista – kaže dr Nikol Berelos, stručnjak za dijabetes iz Dalasa.
Može biti frustrirajuće da pacijent ima pet ili šest stručnjaka koji mu pomažu da drži dijabetes pod kontrolom, ali ova bolest, kako se naglašava, upravo to zahteva. Kada je u pitanju dijabetes tip 2 ovo su stručnjaci koji svojim različitim znanjima mogu doprineti da na najbolji način kontrolišete bolest.
Lekar opšte prakse
Ovaj lekar je centrali koordinator bolesti. On će vas uputiti kod specijaliste, pomoći će vam da se upoznate sa bolešću, da je razumete i da shvatite šta možete da očekujete. Imaće uvid u vaše celokupno zdravlje i u sve lekove koje uzimate i redovno će kontrolisati njihovu primenu i pratiti sve promene.
Endokrinolog
Ovo je stručnjak za dijabetes i ostale bolesti endokrinog sistema. Endokrinolog će vam pomoći da kontrolišete šećer u krvi, proceniće potrebu za lekovima i odrediti pravi medikament i dozu koja vam je neophodna. Mnoge bolesti, pa i dijabetes su doživotna stanja. Endokrinolog je centrali doktor, kada je u pitanju bolest, ali i u najbogatijim zemljama sveta nekada nema dovoljno ovih stručnjaka. Američka medicinska asocijacija, beleži da je pacijenata sve više, a stručnjaka endokrinologa i dalje nedovoljno. Savet je da pratite svoje stanje i pokušate da maksimalno i na pravi način iskoristite svaku posetu endokrinologu.
Farmaceut
Kako da uzimate lekove i kako oni deluju, šta možete da očekujete, sve su ovo pitanja na koje može najbolje odgovoriti farmaceut. On može da pomogne i ako uzimate lekove za još neku bolest, kako ne bi došlo do nepovoljne interakcije. Farmaceut vas može uputiti na prave doze leka i savetovati kako da koristite terapiju, ako dođe do epizoda visokog ili niskog nivoa šećera.
Dijetetičar
Stručnjak dijetetičar je ključna osoba koja će vam dati savete kada je u pitanju ishrana. Šta da jedete, a šta da izbegavate, koje kombinacije hrane da koristite, najbolje će objasniti dijetetičar. On može biti od velike pomoći i pri kontroli telesne težine. Gubitak suvišnih kilograma nekada može biti jedan do najboljih lekova za kontrolu holesterola i visokog pritiska. Dijetetičar vam može napraviti i specifičan plan ishrane, koji je najprimereniji vašim potrebama.
Savetovališta za dijabetes
U svetu postoji i sertifikovani zdravstveni radnik čija je uloga da vam pomogne kod upravljanja dijabetesom i da kontroliše vaše životne navike. Najsličnije što postoji kod nas su savetovališta za dijabetes, koja funkcionišu pri nekim domovima zdravlja. Uloga ovih stručnjaka u svetu jeste da sve do detalja objasne pacijentu, a konsultacije u proseku traju do jedan sat. Budući da je dijabetes u tesnoj vezi i sa stresom, ovi stručnjaci sarađuju i sa psiholozima koji mogu pacijente naučiti da uspešnije kontrolišu stresne situacije.
Stomatolog
Briga o zdravlju zuba i desni je bitna za svakoga, ali za pacijente s dijabetesom je od posebne važnosti zbog mogućnosti pojave paradentoze i drugih komplikacija, tvrdi Američko udruženje stomatologa. Lečenje bolesnih desni, kako naglašava ova organizacija, može biti od pomoći i pri kontroli šećera. Idite na redovne preglede i upoznajete izabranog zubara sa svojom bolešću.
Podolog
U svetu se koriste i usluge stručnjaka za noge i stopala, koje, kako se smatra, mogu biti od pomoći jer dijabetes nekada napada noge. Bitno je ipak, istaći da u Srbiji ne postoji specijalizacija iz ove oblasti, zato je najbolje da se pre eventualnog odlaska kod podologa konsultujete s lekarom koji vodi vaš slučaj. Nažalost, usled slabe kontrole, neki pacijenti su imali loša iskustva sa ovim nazovi stručnjacima.
Komplikacije sa dijabetesom su veoma česte, a Udruženje američkih podologa navodi da se u SAD svake godine uradi više od 100.000 amputacija donjih ekstremiteta. Oni smatraju da poseta dobrom podologu može za 85 odsto umanjiti rizik od amputacije.
Oftalmolog
Specijalista za oči pomoći će u održavanju zdravog vida i na vreme otkloniti komplikacije uzrokovane povišenim ili nekontrolisanim nivoom šećera u krvi kao što su dijabetička retinopatija, dijabetički edem makule, katarakta i glaukom. Savet je da ukoliko patite od dijabetesa tipa 2 svake godine idete na detaljan očni pregled.
U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo i edukujemo javnost o tome koje sve komplikacije dijabetes može da ostavi.

Kada je dijabetes u pitanju važno je očuvati nivo glukoze, odnosno, držati ga pod kontrolom, a pored drugih komplikacija, najmanja povreda na stopalu zahteva posebnu pažnju. U slučaju teže infekcije, osoba sa dijabetesom može da izgubi deo stopala ili noge – kaže dr Vladan Miodragović.
Dijabetes ili šećerna bolest hronično je oboljenje koje se ispoljava povišenim nivoom šećera u krvi. Često ga zovu i „tihi ubica”, naročito kada je u pitanju dijabetes tipa 2, jer nema izrazite i burne simptome zbog kojih bi oboleli odmah potražili lekarsku pomoć. Tako često ostaje skriven i tokom više godina, što je bio slučaj i kod poznate voditeljke Gorice Nešović, koja je juče preminula od komplikacija bolesti.
Da li se dijabetes leči?
U situacijama gde je bolest očigledna, 50 do 60 odsto funkcija pankreasa je već izgubljeno. To je stanje koje traje čitavog života. Lečenje zahteva promene u životnim navikama, zdravu ishranu, vežbanje i korišćenje lekova.
– Važno je očuvati nivo glukoze, odnosno, držati ga pod kontrolom. Јedino tako је moguće sprečiti oštećenja organa koja mogu nastati usled dijabetesa.
Komplikacije dijabetesa mogu biti akutne i hronične
Ukoliko je glikoregulacija nezadovoljavajuća, kada dolazi do velikih varijabilnosti u vrednostima glikemija u toku dana, šećerna bolest dovodi do brojnih akutnih i hroničnih komplikacija.
Akutne komplikacije:
* Dijabetesna ketoacidoza (DKA) predstavlja najučestaliju i najtežu akutnu komplikaciju dijabetesa, sa visokom stopom morbiditeta. Karakteristična simptomatologija praćena hiperketonemijom, hiperglikemijom i metaboličkom acidozom ujedno je i klinička definicija oboljenja.
* Dijabetesno hiperosmolarno neketogeno (DHN) stanje karakteriše: hiperglikemija (koja može ići i do 50 mmol/l), dehidracija sa prerenalnom uremijom, depresija funkcije nervnog sistema, neretko koma, a ketoza nije prisutna. Značajna karakteristika ovog stanja je hiperglikemija bez ketonurije i acidoze.
* Laktatna acidoza je metabolička acidoza praćena porastom nivoa laktata više od 5 mmol/L. Mortalitet je visok i dostiže čak 30 odsto. U patogenezi ovog poremećaja leži disbalans između produkcije i reutilizacije laktata. Do povećane produkcije laktata može doći: (I) u uslovima tkivne hipoksije; (II) smanjenog klirensa (šokna stanja, acidoza ili otežana glukoneogeneza u jetri); ili njihovim kombinovanim prisustvom – kaže naš sagovornik dr Vladan Miodragović.
Hipoglikemija kao najznačajnija i najčešća akutna komplikacija
Hipoglikemija, poznata i kao nizak nivo šećera u krvi, javlja se kada su nivoi glukoze (šećera) u krvi previše niski. Hipoglikemija je uobičajena kod osoba sa dijabetesom koje koriste insulin i kod nekih (ali ne svih) pacijenata sa lekovima koji se unose oralno.
– Nivo šećera u krvi opada kada pacijent oboleo od dijabetesa unese previše insulina (ili oralnog leka koji dovodi do sekrecije insulina u organizmu), ne unese dovoljno hrane, previše vežba bez užine, čeka suviše dugo između obroka, pije previše alkohola, iako i umerena količina alkohola može da poveća rizik od hipoglikemije kod osoba obolelih od dijabetesa tipa 1 – upozorava dr Miodragović.
Upozoravajući znaci hipoglikemije
Simptomi niskih nivoa šećera variraju od osobe do osobe i tokom vremena mogu da se menjaju.
– Kada nivo šećera u krvi padne, pacijent se znoji, drhti, oseća glad i anksioznost. Ako se ništa ne preduzme simptomi postaju ozbiljniji, javlja se otežan hod, slabost, zamućen vid, čudno ponašanje i promene ličnosti, zbunjenost, gubitak svesti.
Ako je moguće, merenjem nivoa šećera u krvi treba da potvrdite da li je nizak. Nizak nivo šećera u krvi generalno se definiše količinom 3.9 mmol/L ili manje. Stručnjak kaže da neke osobe obolele od dijabetesa pokazuju simptome niskog nivoa šećera u krvi pri blago povišenim nivoima. Ako je nivo šećera u krvi visok u dužem vremenskom periodu, možda ćete se, prema njegovim rečima, osećati loše kada padne na 5.6 mmol/L. Neprimećena hipoglikemija nastaje kada nema početnih simptoma niskog nivoa šećera u krvi.
Kako sprečiti nagli pad šećera u krvi?
Najbolji način da se spreči pojava niskog nivoa šećera u krvi jeste česta kontrola i spremnost za brz tretman ako nivo šećera padne.
– Potrebno je da pacijenti i članovi porodice nauče da prepoznaju simptome i uvek treba imati glukozne tablete, bombone ili druge ugljene hidrate koji se brzo apsorbuju. Kada dođe do naglog pada šećera u krvi, ukoliko je pacijent svestan, potrebno je da se unese jedna količina slatkiša ili ugljenih hidrata da bi se brzo podigao nivo šećera u krvi. Kašičica meda, 15 grama ugljenih hidrata, nekog šećera, soka ili brzo koncentrovanog slatkiša koji će odmah da podigne nivo šećera. Problem kod hipoglikemija jeste kada dođe do gubitka svesti. Pacijentu se ne može ništa stavljati u usta. U tom slučaju mora da reaguje hitna pomoć i glukoza mora da se da venski. To su ozbiljna stanja koja zahtevaju i hospitalizaciju.
U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo i edukujemo javnost o o naglom rastu ili padu nivoa glukoze u krvi.

Bolest u bitnoj meri remeti kvalitet života, moguća je pojava dijabetičke ketoacidoze, a česte su i hospitalizacije. Pacijenti moraju da redovno kontrolišu nivoe glukoze u krvi, koriste insulinske pumpe i uređaje za kontinuirano praćenje glukoze.
Dijabetes praćen naglim oscilacijama nivoa šećera u krvi zove se brittle dijabetes. Ovo je redak oblik insulin zavisnog dijabetesa, koji je obeležen čestim i teškim epizodama hipoglikemije (pada šećera) i/ili hiperglikemije (rasta šećera). Bolest u bitnoj meri remeti kvalitet života, moguća je pojava dijabetičke ketoacidoze, a česte su i hospitalizacije. Pacijenti moraju da redovno kontrolišu nivoe glukoze u krvi, koriste insulinske pumpe i uređaje za kontinuirano praćenje glukoze.
Dijabetes tipa 1 i brittle dijabetes
Ova vrsta dijabetesa zove se i „labilni“, „nestabilni“ ili „lako promenljiv dijabetes“. Skoro uvek je povezan sa oblikom dijabetesa tipa 1. Stručnjaci naglašavaju da svaki oblik slabo kontrolisanog dijabetesa može biti praćen naglim padom ili/ i rastom nivoa šećera u krvi. Mogući razlozi su neredovna i loša primena lekova, neredovno testiranje nivoa glukoze, stres, pogrešan način ishrane, problemi sa apsorpcijom hranljivih materija, osetljivost na insulin. Često je u pitanju više činilaca koji dovode do slabe kontrole šećera.
Hipoglikemija i hiperglikemija
U zavisnosti od nivo glukoze u krvi simptomi mogu biti različiti. O hipoglikemiji (padu šećera) govori se kada je vrednost šećera u krvi manja od 3.7 mmol/ l. Ovo stanje je praćeno drhtanjem pacijenta, preznojavanjem, osećajem hladnoće. Moguća je usled toga i pojava razdražljivosti, javlja se i konfuznost, ubrzan rad srca, mučnina, slabost, zamagljen vid, nesvestica. Hiperglikemija je vrednost šećera iznad 11.1 mmol/l. Pacijenti kada dođe do skoka šećera imaju potrebu za čestim mokrenjem, jako osećaju žeđ, mogući su problemi sa vidom (zamagljen vid, duple slike), mučnina, glavobolja.
Dijabetička ketoacidoza
Nelečena šećerna bolest može dovesti do mnogih komplikacija. Jedno od ozbiljnijih stanja je ketoacidoza. Stanje je praćeno potrebom za čestim mokrenjem, jakim osećajem žeđi, mučninom.
Dijabetička ketoacidoza zahteva hitnu medicinsku pomoć i posledica je apsolutnog ili relativnog nedostatka insulina. U ovoj situaciji telo ne koristi glukozu (šećer) kao izvor energije nego masti, pri čemu se stvaraju ketonska tela. Usled svega šećer u krvi raste, dospeva i u mokraću, povlači soli i vodu, zbog čega pacijent učestalo mokri. Sve može biti praćeno i povraćanjem, dah pacijenta miriše na voće, komom. bolom u stomaku, konfuzijom.
Često je bolničko lečenje
Brittle dijabetes je retka bolest, troje od 1.000 pacijenata na insulinu ima ovaj oblik dijabetesa. Sreće se kod osoba svih starosti, s tim da je češći kod žena.
Brittle dijabetes je ozbiljna bolest koja utiče na kvalitet života. Pacijent nije u stanju da predvidi kada će se suočiti sa niskim ili visokim nivoom glukoze u krvi. Zbog toga je nekada neophodno lečenje u bolnici. Ova bolest može biti fatalna.
Kako se kontroliše brittle dijabetes?
Zahteva redovnu kontrolu nivoa šećera u krvi, lekarski nadzor, upotrebu lekova i savremenih sredstava koji mogu olakšati život pacijentu.

Holesterol, dijabetes i žučna kesa: Šta kažu istraživanja o rizicima i povezanosti?
Istraživanja u poslednjih nekoliko godina potvrdila su ovu povezanost. Studija objavljena u World Journal of Gastroenterology pokazala je da pacijenti sa dijabetesom tipa 2 imaju čak dvostruko veću verovatnoću da razviju kamen u žučnoj kesi u odnosu na osobe bez dijabetesa.
Stručnjaci objašnjavaju da višak kilograma, čest pratilac dijabetesa, ubrzava prekomerno lučenje holesterola u žuči. Kada se taj holesterol nataloži u žučnoj kesi, postepeno se formiraju kristali koji kasnije prerastaju u kamenje.
Dijabetička neuropatija i nastanak žučnih kamenaca
Međutim, priča se tu ne završava. Druga hipoteza, sve češće zastupljena u literaturi, govori o ulozi dijabetičke neuropatije. Oštećenje nerava, karakteristično za hronično povišen šećer, može da zahvati i nerve koji kontrolišu rad žučne kese. Kada se kontrakcije žučne kese uspore ili oslabe, žuč duže ostaje zarobljena u unutrašnjosti, taloži se i stvara idealne uslove za nastanak kamenaca.
Upravo ovaj mehanizam objašnjava zašto čak i pacijenti sa normalnom telesnom težinom, ali loše kontrolisanim šećerom, mogu razviti ozbiljne probleme sa žučnom kesom.
Rani simptomi i moguće komplikacije
Klinička slika bolesti često počinje tiho. U početku, kamenje može da ne daje nikakve simptome, sve dok ne dođe do naglog bola u gornjem desnom delu stomaka, bola koji se širi ka ramenu ili lopatici. Neki pacijenti opisuju mučninu i povraćanje, naročito nakon obilnog ili masnog obroka.Kod obolelih od dijabetesa, zbog već narušenog zdravlja komplikacije mogu biti ozbiljnije, pa je ponekad uklanjanje žučne kese jedini način da se problem reši.
Mogu li osobe sa dijabetesom da spreče nastanak žučnih kamenaca?
Endokrinolozi i gastroenterolozi ističu da ključ leži u prevenciji. Stabilna kontrola šećera u krvi, uz redovno uzimanje terapije, smanjuje šansu za oštećenje nerava i usporen rad žučne kese.
S druge strane, zdrava ishrana i fizička aktivnost pomažu da se održi telesna težina u granicama normale, čime se smanjuje i rizik od stvaranja kamenaca. Zanimljivo je da studije potvrđuju kako i umereno smanjenje telesne mase, već pet do deset odsto od početne, može znatno da umanji rizik od bolesti žučne kese kod osoba sa dijabetesom.
Drugim rečima, dijabetes i žučna kesa povezani su mnogo bliže nego što se ranije pretpostavljalo. Dobra vest je da se većina komplikacija može preduprediti: redovna kontrola, pažljivo vođenje bolesti i zdrav način života ne samo da olakšavaju život sa dijabetesom, već i štite žučnu kesu od potencijalno ozbiljnih problema.

Dijabetes i metabolički sindrom su najčešći razlog neuropatije, ali ovo stanje može da uzrokuje niz bolesti uključujući maligne tumore i poremećaje rada bubrega, štitne žlezde ili jetre.
Kako nastaje periferna neuropatija?
Periferni nervni sistem prenosi informacije iz mozga i kičmene moždine, poznate i kao centralni nervni sistem, u ostatak tela putem motornih nerava. Periferni nervi takođe šalju senzorne informacije nazad u centralni nervni sistem.
Periferna neuropatija može nastati usled povreda, infekcija, metaboličkih problema, naslednih faktora i izloženosti toksinima. Jedan od najčešćih uzroka neuropatije je dijabetes.
Periferna neuropatija i simptomi koji mogu da se jave?
Svaki nerv u perifernom sistemu ima specifičnu funkciju, pa simptomi zavise od tipa zahvaćenih nerava. Nervi se dele na:
-
senzorne nerve, koji prenose osećaje poput temperature, bola, vibracija ili dodira sa kože
-
motorne nerve, koji kontrolišu pokrete mišića
-
autonomne nerve, koji regulišu funkcije kao što su krvni pritisak, znojenje, rad srca, varenje i rad bešike.
Osobe sa perifernom neuropatijom često opisuju bol kao probadajući, gorući ili peckajući. Mogući simptomi periferne neuropatije uključuju:
-
postepeno razvijanje utrnulosti, peckanja ili trnaca u stopalima i šakama, koji se mogu širiti ka nogama i rukama
-
oštar, probadajući, pulsirajući ili gorući bol
-
ekstremna osetljivost na dodir
-
bol tokom aktivnosti koje ne bi trebalo da izazivaju bol, poput bola u stopalima prilikom oslanjanja na njih ili prekrivanja ćebetom
-
nedostatak koordinacije i padovi
-
slabost mišića
-
osećaj kao da nosite rukavice ili čarape, iako ih nemate na sebi
-
nemogućnost pokreta ako su pogođeni motorni nervi.
Ako su pogođeni autonomni nervi, simptomi mogu uključivati i:
-
netoleranciju na toplotu
-
prekomerno znojenje ili nemogućnost znojenja
-
probleme sa crevima, bešikom ili varenjem
-
nagle padove krvnog pritiska, koji izazivaju vrtoglavicu ili nesvesticu.
Periferna neuropatija može uticati na jedan nerv (mononeuropatija), dva ili više nerava u različitim delovima tela (multipla mononeuropatija) ili više nerava istovremeno (polineuropatija). Sindrom karpalnog tunela je primer mononeuropatije. Većina ljudi sa perifernom neuropatijom ima polineuropatiju, navode stručnjaci Mayo Clinic.
Razlozi zbog kojih nastaje periferna neuropatija
Periferna neuropatija nastaje zbog oštećenja nerava uzrokovanih različitim stanjima. Među njima su autoimune bolesti (uključujuči Sjogrenov sindrom, lupus, reumatoidni artritis, Guillain-Barreov sindrom, hroničnu inflamatornu demijelinizacionu polineuropatiju i vaskulitis. Takođe, neki karcinomi povezani sa imunim sistemom mogu izazvati polineuropatiju (paraneoplastični sindrom).

Tinejdžeri koji imaju visok šećer, u odraslom dobu imaće veći rizik od oštećenje perifernih nerava koje uzrokuje simptome poput bola, trnjenja, žarenja, slabosti mišića i gubitka osećaja u ekstremitetima. Istraživanje koje su vodili naučnici sa University of Michigan pokazuje da loša kontrola šećera u krvi u adolescenciji povećava rizik od bolnih budućih komplikacija kod ljudi sa dijabetesom tipa 1. Rezultati studije objavljeni su u časopisu Diabetes Research and Clinical Practice.
Kada deca sa dijabetesom postanu tinejdžeri tada teže kontrolišu visok šećer u krvi?
Studija, koja je pratila učesnike više od 30 godina, ističe kako deca kojima je dijagnostikovan dijabetes tipa 1 u mladosti imaju problema sa kontrolom šećera u krvi kao tinejdžeri. Istraživači su otkrili da su deca, koja su imala lošu glikemijsku kontrolu – što znači nivo šećera u krvi viši od proseka – tokom adolescencije bila sklonija razvoju neuropatije u odraslom dobu.
Neuropatija je oštećenje nerava koje može izazvati bol, utrnulost i peckanje u ekstremitetima. Prema statistici, od ukupnog broja obolelih od dijabetesa u jednoj zemlji, čak 50 odsto njih dobije dijagnozu neuropatije.
Hiperglikemija dovodi do poremećaja u ćelijskom metabolizmu, insulinskoj signalizaciji i regulaciji glukoze
Deci u studiji je dijagnoza dijabetesa tipa 1 postavljena je pre 6. godine. Istraživači su pristupili skoro 2.000 očitavanja HbA1c (šećera u krvi) učesnika tokom tri decenije. Tokom adolescencije, učesnici su imali prosečno očitavanje šećera u krvi od 8,9 procenata, što je više od proseka i tokom detinjstva i tokom odraslog doba.
Učesnici sa najvećim povećanjem nivoa HbA1c od detinjstva do adolescencije ne samo da su zadržali viši nivo šećera u krvi u odraslom dobu, već su imali i veći rizik od neuropatije.
Tinejdžeri koji imaju visok šećer treba da dobiju maksimalnu podršku
Adolescentska hiperglikemija verovatno nije jedini doprinos riziku od budućih komplikacija, kao što je neuropatija, smatra dr Mizokami-Stout, profesor metabolizma, endokrinologije i dijabetesa na U-M Medical School.
– Iako su jasne veze između glikemije i neuropatije pronađene kod dijabetesa tipa 1, znamo da postoje i vaskularni faktori rizika koji igraju ključnu ulogu u razvoju neuropatije. Međutim, ova studija naglašava potrebu da maksimiziramo našu podršku mlađim osobama sa dijabetesom – rekla je Mizokami-Staut.

Odavno postoji veza između srčanih bolesti i dijabetesa tipa 2, ali ovo je prvo istraživanje koje zajedno ispituje dijabetes i ishemijsku bolest srca i otkriva jedinstveni molekularni profil kod ljudi sa oba stanja
Dijabetes tipa 2 direktno menja strukturu srca i energetske sisteme zbog čega su ljudi sa dijabetesom izloženi većem riziku od srčane insuficijencije, otkrila je nova studija naučnika sa University of Sydney. Objavljeno u časopisu EMBO Molecular Medicine, istraživanje su vodili dr Benjamin Hunter i profesor Sean Lal sa School of Medical Sciences.
Kod pacijenata sa ishemijskom kardiomiopatijom dijabetes tipa 2 menja strukturu srca – srčane ćelije i strukturu mišića
U svojoj studiji istraživači su analizirali donirano ljudsko srčano tkivo pacijenata koji su podvrgnuti transplantaciji srca u Sidneju i otkrili da dijabetes izaziva različite molekularne promene srčanih ćelija i strukturne promene mišića, posebno kod pacijenata sa ishemijskom kardiomiopatijom, najčešćim uzrokom srčane insuficijencije.
– Odavno smo videli korelaciju između srčanih bolesti i dijabetesa tipa 2, ali ovo je prvo istraživanje koje zajedno ispituje dijabetes i ishemijsku bolest srca i otkriva jedinstveni molekularni profil kod ljudi sa oba stanja. Naši nalazi pokazuju da dijabetes menja način na koji srce proizvodi energiju, održava svoju strukturu pod stresom i kontrahuje se da bi pumpalo krv. Koristeći napredne tehnike mikroskopije, mogli smo da vidimo direktne promene na srčanom mišiću kao rezultat toga, u obliku nakupljanja fibroznog tkiva – objašnjava dr Hunter.
Istraživanje dovelo je u vezu bolesti srca i dijabetes na načine koji nikada nisu demonstrirani kod ljudi
Tim istraživača sa University of Sydney navodi da su bolesti srca vodeći uzrok smrti u Australiji i više od 1,2 miliona ljudi živi sa dijabetesom tipa 2.
– Naše istraživanje dovelo je u vezu bolesti srca i dijabetes na načine koji nikada nisu demonstrirani kod ljudi, nudeći nove uvide u potencijalne strategije lečenja koje bi jednog dana mogle da koriste milionima ljudi u Australiji i širom sveta – naglašava profesor Sean Lal, sa School of Medical Sciences, University of Sydney.
Istraživači su ispitali srčano tkivo primalaca transplantata i zdravih donora. Studija je otkrila da dijabetes nije samo komorbiditet srčanih bolesti – on aktivno pogoršava srčanu insuficijenciju narušavanjem ključnih bioloških procesa i preoblikovanjem srčanog mišića na mikroskopskom nivou. Metabolički efekat dijabetesa na srce nije u potpunosti shvaćen kod ljudi, ističe dr Hanter.
Dijabetes pogoršava molekularne karakteristike srčane insuficijencije kod pacijenata sa uznapredovalom srčanom bolešću
Kod zdravog čoveka, srce prvenstveno koristi masti, ali i glukozu i ketone kao gorivo za energiju. Ranije je opisano da je unos glukoze povećan kod srčane insuficijencije, međutim, dijabetes smanjuje insulinsku osetljivost transportera glukoze – proteina koji prenose glukozu u i iz ćelija – u ćelijama srčanog mišića.
– Primetili smo da dijabetes pogoršava molekularne karakteristike srčane insuficijencije kod pacijenata sa uznapredovalom srčanom bolešću i povećava stres na mitohondrije – elektranu ćelije koja proizvodi energiju – navodi dr Hunter.
Istraživači su takođe primetili smanjenu proizvodnju strukturnih proteina ključnih za kontrakciju srčanog mišića i korišćenje kalcijuma kod ljudi sa dijabetesom i ishemijskom bolešću srca, zajedno sa nakupljanjem čvrstog, vlaknastog srčanog tkiva koje dodatno utiče na sposobnost srca da pumpa krv.
U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo i edukujemo javnost o rezultatima nove studije o dijabetesu.

Očekuje se da će do 2050. godine 1,3 milijarde ljudi na svetu živeti sa dijabetesom, a budući da se broj obolelih brzo uvećava – svetu preti tiha epidemija ove bolesti.
Veliki deo osoba sa dijabetesom na nivou globalne populacije ostaje nedijagnostikovan ili ne prima optimalnu negu, pokazali su rezultati nove studije objavljene u časopisu The Lancet Diabetes & Endocrinology. S obzirom na brz tempo uvećanja broja obolelih, stručnjaci upozoravaju da bi dijabetes uskoro mogao da postane tiha svetska epidemija.
Od osoba sa dijabetesom za koje postoji dijagnoza – 91 odsto se farmakološki leči
Institut za metriku i evaluaciju zdravlja (IHME) na University of Washington School of Medicine u Vašingtonu i globalna mreža saradnika sproveli su analizu kaskade nege dijabetesa za sve uzraste, oba pola u 204 zemlje i teritorije od 2000. do 2023. godine. U 2023. godini, procenjeno je da 44 odsto ljudi sa dijabetesom starosti 15 i više godina nije svesno svog stanja. Nedovoljna dijagnoza je bila najveća među mladim odraslima – uprkos većem riziku od dugoročnih komplikacija.
Među onima kojima je dijabetes dijagnostikovan, 91 procenat njih bilo je na nekom obliku farmakološkog lečenja. Međutim, od onih koji su primali lečenje, samo 42 odsto je imalo optimalno kontrolisan nivo šećera u krvi. To se prevodi u samo 21 procenat svih ljudi sa dijabetesom širom sveta koji imaju optimalno lečenje.
Regionalne razlike u dijagnozi i lečenju
Uprkos poboljšanjima tokom dve decenije, istraživanje je takođe otkrilo značajne regionalne razlike u dijagnozi i lečenju, posebno u zemljama sa niskim i srednjim prihodima. Severna Amerika, sa visokim prihodima, imala je najviše stope dijagnoze, dok je Azijsko-pacifički region sa visokim prihodima pokazao najviše stope lečenja među dijagnostikovanim osobama.
Južna Latinska Amerika imala je najviše stope optimalne kontrole šećera u krvi među onima koji su lečeni. Nasuprot tome, Centralna podsaharska Afrika suočila se sa najvećim prazninama u dijagnozi, sa manje od 20 procenata ljudi sa dijabetesom koji su svesni svog stanja.
Zbog sve većeg broja osoba sa dijabetesom preti tiha epidemija u svetu
– Očekuje se da će do 2050. godine 1,3 milijarde ljudi živeti sa dijabetesom, a ako skoro polovina ne zna da ima ozbiljno i potencijalno smrtonosno zdravstveno stanje, to bi lako moglo postati tiha epidemija – naglasila je Lauryn Stafford, prva autorka i istraživačica u Institut za metriku i evaluaciju zdravlja (IHME) na University of Washington School of Medicine.