Od sada sve na novom site www.45lines.com 12 Jan 2012 3:19 PM (13 years ago)
Odnedavna je online moj movi site www.45lines.com, koji će objediniti većinu mojih dosadašnjih tekstova objavljenih na razasutim blogovima, a već donosi i nove tekstove koje samo tamo objavljujem. zato vam preporučam da odsada po ove vijesti, ali i arhiv odlazite, na
Zahtjev za smjenom Ranka Ostojića s mjesta predsjednika saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost 17 May 2010 7:40 AM (15 years ago)
Proljetos sam imao prepisku sa "svojim" fejsbuk prijateljem, inače predsjednikom saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, SDP-ovcem Rankom Ostojićem o selektivnom i tendencioznom pristupu odbora kojem je na čelu u slučajevima koji su u njegovoj nadležnosti. Sve je počelo kada sam 27. veljače o.g. poslao poruku preko fejsa na desetak adresa (među inima i na Ostojićevu) da: Ranko Ostojić raspravlja o predstavci Ive Josipovića protiv tzv "obavještajnog podzemlja", a već tri godine nije razmatrao moju predstavku protiv SOA-e, ni on, a ni bivši predsjednik Stjepan Mesić PravDa izgleda djeluje samo za SDP-ovce. Bilo je raznih reakcija, a oglasio se i fejsbuk prijatelj Ranko: Ranko Ostojić 28. veljača u 13:36 Slažem se da sumnju treba otkloniti...zato i čekamo izvješće...Ako je Vijeće za nacionalnu sigurnost pod presjedanjem Predsjednika RH i premijerke naložilo svim dijelovima sigurnosnog sustava da se spriječi obaviještajno podzemlje da difamirajućim materijalima utječu na izbor čelnog čovjeka države onda ćemo vidjeti da li je pokušaj udara zaustavljen i da li je netko od kandidata povlašten...pa ćemo saznati i kako je moguće da netko bude povlašten što ga je, njega ili više njih, sigurnosni sustav zaštitio od udara kao kandidate za predsjednika, i time zasigurno zaštito i interese nacionalne sigurnosti... Pozdrav iz Splita..... Kako se osvrnuo samo na to zašto se Odbor bavi Josipovićevom predstavkom, a prešutio moj slučaj, morao sam reagirati: Željko Peratović 28. veljača u 20:23 Aha, smrdi već tri godine moja predstavka se kiseli u Odboru za nacionalnu sigurnost, Uredu Predsjednika i Vladi, a ja imam dokaze da je SOA-a pisala po mome blogu da sam ja odgovoran za smrt Milana Levara. To nije zloupotreba službe To nema veze s nacionalnom sigurnošću Evo odavde iz Švicarske gdje sam se vratio, poslat ću požurnice novoj premijerki, novom predsjedniku i starom Odboru. Kako je govorio pokojni Levar: Država je nekom mater, a drugome maćeha. Onda je ipak reagirao i na to: Ranko Ostojić 28. veljača u 23:46 Treba biti precizan...ja sam na čelu odbora nešto manje od dvije godine...pa bilo dobro ono od prije tri godine dostaviti da se ne kiseli.... Raspravu su pratili mnogi "naši" prijatelji, što iz SDP-a, što iz novinarskih krugova, pa sam precizirao: Željko Peratović 7. ožujka u 14:19 Ranku Ostojiću sam se obratio predstavkom protiv SOA-e u ožujku 2008. kad je već bio na čelu Odbora za nacionalnu sigurnost. Do danas nisam dobio odgovor njegova odbora, a sad znam i zašto jer u Jutarnjem izražava djelomično zadovoljstvo radom tajnih službi "jer više ne cure afere". Ja sam objavljivao informacije o nepotizmu i korupciji u SOA-i i zbog toga su agenti SOA-e na mome blogu objavljivali komentare da sam kriv za Levarovu smrt, bio sam uhićen, oduzet mi privatni novinski arhiv i nije vraćen. Protiv mene nema optužnice, ali sam i dalje državni neprijatelj. Kada se Ranko Ostojić žalio na postupanje POA-e u svom slučaju, njemu bliski novinar objavljivao je službene dokumente POA-e. Isti novinar koruptivno vezan s ministrom policije i danas objavljuje službene državne tajne tajnih službi, svjedočenja zaštićenih svjedoka. Očito Ranko Ostojić na čelu odbora za nacionalnu sigurnost primjenjuje selektivne kriterije. Prešutno, SOA i policija su bile u pravu u mom slučaju jer su zaustavile curenje informacije o svom "nezakonitom djelovanju". A što njemu i Karamarku bliski Gordan Malić i drugi "kolege" rade u interesu je nacionalnih interesa. Ranko je i dalje bio hladan: Ranko Ostojić 7. ožujka u 14:46 Nikada nisam utjecao na pravo bilo koga da izrazi svoj stav i mišljenje...bez obzira da li se s istim slažem...u svakom slučaju bez obzira kad je predstavka dostavljena (bez obzira što Željko sada mijenja datum kad je poslana ) pobrinut ću se da utvrdim točno što je bilo, da li je zaprimio odgovor i ostalo...ostalo neću komentirati, a posebno ne vađenje iz konteksta... Željko Peratović 7. ožujka u 14:55 Poslana je 14. ožujka 2008. kada ste bili na čelu odbora kao i sad. Dostavljena je i uredu predsjednika. Sada ću poslati požurnice premijerki Kosor i predsjedniku Josipoviću. A tajnik vašeg Odbora Tomislav Matijević prijavio me policiji da sam širio državne tajne jer sam 2005. na Odbor mailom poslao POA-in dokument o sebi, a o Prezentaciji Tureka državnom vrhu o Vama i nama. Toliko o tome čemu i kako služe institucije za nadzor tajnih službi, policije, zaštitu ljudskih prava. I opet će staloženo predsjednik Odbora: Ranko Ostojić 8. ožujka u 0:37 Već sam rekao...bez obzira što Željko mijenja datume kad je nešto dosatavio Odboru bit će provjereno i dostavljen odgovor....i to važi za svakog ... na svaku predstavku svaki građanin RH ima pravo na odgovor...ponavljam insinuacije i pokušaji da se vadi iz konteksta neće na to utjecati... Onda je išla slijedeća prepiska: Željko Peratović 8. ožujka u 0:58 Dobro, šjor Ranko, što ste se uhvatili toga da sam prvo rekao pred tri godine. Uhićen sam u listopadu 2007. A kasnije su mi se događale i "gluposti". Kao što znate, ministrove tužbe i sudski procesi, evo baš 02. 03. imam istražne radnje za povredu tajnosti postupka, pa postupanje policije po anonimnoj prijavi da sam zlostavljač svog djeteta, zbog čega je supruga odlučila da napustimo zemlju. Zbog svega toga učinilo mi se da je prošlo mnogo više vremena od stvarnog datuma kad sam dostavio Predstavku. Stvarno, osobno nemam ništa protiv vas, niti me zanimaju odnosi u SDP-u. Jednostavno se apsolutno osjećam nezaštićen kao građanin ove zemlje od samovolje pojedinih represivnih čelnika, a povrijedio me taj vaš intervju iz navedenih razloga. Negdje sam čitao da vas predsjednik Sabora ne obavještava o rješenjima Vijeća za civilni nadzor. Pisat ću i njemu. Imam rješenje Vijeća u kom se kaže da što se tiče njihovih nadležnosti, nije bilo povrede mojih prava od strane SOA-e. Odbor ima širu nadležnost, a koliko se sjećamo iz parlamentarne istrage iz 2005 gdje smo obojica bili akteri, tada je formirana zajednička komisija Odbora i Vijeća, što sam ja u svojoj predstavci iz ožujka 2008. i zatražio. Original na hrvatskom je urudžbiran u Saboru. I ja bih bio sretan da sud prihvati optužnicu protiv mene za širenje lažnih vijesti i uznemiravanje javnosti jer bih tada bio u prilici dokazati svoje tvrdnje da je sadašnji ministar unutarnjih poslova opstruirao kriminalistička istraživanja, predistražene radnje o ubojstvu Milana Levara. Imam svjedoke, znam gdje su dokumenti, kao optuženik imam pravo tražiti da se uvedu u spis, da se skine oznaka tajnosti. Ne bojim se ja suda. Mene i moju familiju uništava zloupotreba sustava, a mislim da vaš odbor ima u mandatu i sprječavanje takvih stvari, ne samo otrkivanje obavještajnog podzemlja, koje ni ne postoji jer je to kovanica Josipa Perkovića koju je on smislio za javna prepucavanja sa svojim bivšim suradnicima. No to sad nije tema. Stojte mi zdravo! ... Ranko Ostojić 8. ožujka u 15:16 Ja ću u svakom slučaju kako sam i rekao dostaviti odgovore...a moram reći da mi je napokon dostavljeno izvješće Vijeća za građanski nadzor tako da će i javnost napokon saznati za ono što su radili... ... Željko Peratović 8. ožujka u 16:34 @Ranko, drago mi je to čuti ;) Oprostite na ovakvom lobiranju, ali pokazali ste da se i s tim znate nositi. Svaka čast. I srdačan pozdrav iz Urdorfa! ... Ranko Ostojić 26. ožujka u 22:14 Dva puta poslan odgovor Odbora....vraćen kao neuručen...pozdrav ... Željko Peratović 26. ožujka u 22:41 na koju adresu III Pile 25. Pa ja sam ga slao s adrese Zvonigradska 33. Mogu li ja to doć osobno podići u Sabor Još sam do petka u Hrvatskoj, a u utorak imam sjednicu SO HND-a, pa ću biti u gradu. Ili kako U svakom slučaju, hvala na ovoj obavijesti! Pozdrav! ... Ranko Ostojić 26. ožujka u 23:25 Ja sam poslao odgovor i tebi iako ga je tražio HND...nije problem pokupiti u Saboru....broj ......... gospođa Katica je tajnica, a Davorin Kajfeš je tajnik odbora.... Željko Peratović 26. ožujka u 23:39 Pa, sad sam malo zbunjen. HND je podržao moju predstavku. Nitko mi nije rekao da su oni tražili odgovor. Odgovor sam tražio ja. A iz HND-a mi nitko nije ni rekao da je dobio ikakav odgovor i da su ga uopće tražili. Probat ću ja to malo istražiti. Ionako mi je zabranjeno pisati o istražnim radnjama koje DORH i Županijski sud krivo tumačeći zakone tretiraju kao istrage, pa se mogu, dok sam u zgb, pozabaviti ovim. TNX. Sretno! I onda je sredinom travnja odem do Sabora, potražim gospođu Katicu i tajnika Kajfeša pozvavši se na pprepisku s predsjednikom Odbora. I umjesto da mi uruče odgovor Odbora iz svibnja 2008, a koji su dvaput slali na krivu adresu, tajnik Kajfeš, (u međuvremenu se bivši tajnik Tomislav Matijević valjda zaposlio u MUP-u, SOA-i, Soboli d. o. o. ili Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost) mi dade papir koji je Ranko Ostojić napisao i potpisao za vrijeme fejsbuk prepiske samnom. HRVATSKI SABOR ODBOR ZA UNUTARNJU POLITIKU I NACIONALNU SIGURNOST KLASA: POV.050-01/09-08/05 URBROJ: 6521-4-10-12 Zagreb, 8. ožujka 201O. ŽELJKO PERATOVIĆ III Pile 25 10000 ZAGREB Predmet: Željko Peratović, Zagreb Poštovani, povodom predstavke Hrvatskog novinarskog društva, Odbor je zatražio od Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija provođenje nadzora nad radom SOA-e, a vezano uz eventualno kršenje Ustavom zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Vijeće je provelo nadzor i o istom Vas j HND izvijestilo dopisom klasa VT-050-01/08-33/04, Ur broj 6521-4-1-08-3, od 7 svibnja 2008. godine, stoga nije bilo potrebe da Vas o istom izvještava i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Povodom istog zatraženo je i očitovanje SOA-e, a iz njihovog odgovora također proizlazi da u Vašem slučaju nije bilo nezaokonitog nezakonitog postupanja. Osim toga, Odbor je zatražio i očitovanje MUP-a, a vezano uz navode u predstavci prema kojima su postupcima policije ograničena, zajamčena ljudska prava i temeljne slobode. Iz odgovora Ministarstva unutarnjih poslova razvidno je da je Ministarstvo provodilo radnje po nalogu Istražnog centra županijskog suda u Zagrebu, da su privremeno oduzeti predmeti na kojima su bili pohranjeni podaci u digitalnom obliku, da je izdat nalog za brisanje klasificiranih podataka sa bloga, kao i da su pretragom privremeno oduzetih predmeta nađeni klasificirani dokumenti POA-e i MORH-a, te da ste odbili potpisati zapisnik o pretrazi. Dana 3. siječnja svi privremeno oduzeti predmeti izuzev predmeta na kojima su nađeni spomi dokumenti su Vam vraćeni, a o čemu ste po navodima MUP-a potpisali i potvrdu u kojoj je jasno navedeno da su svi predmeti uključujući i digitalni fotoaparat sa memorijskom karticom vraćeni u ispravnom stanju. Iz očitovanja MUP-a proizlazi da su sve radnje MUP-a provedene sukladno odredbama Zakona o kazneflom postupku j nalozima Županijskog suda u Zagrebu, kao i da je svim radnjama prisustvovao Vaš branitelj. Obzirom da nam se obratilo Hrvatsko novinarsko društvo, a ne Vi informacije o postupanju MUP-a, zbog zaštite osobnih podataka nismo mogli dostaviti podnosiocu predstavke, a Vi sve do sada isto niste zatražili, a osim toga o svemu ste i bili informirani u okviru kaznenog postupka u kojem ste imali i branitelja. S poštovanjem, PREDSJEDNIK ODBORA Ranko Ostojić Kao što primjećujete, i na tom papiru stoji kriva adresa. Dakle, bez obzira što sam u Predstavci poslanoj Odboru i urudžbiranoj u Saboru 14. ožujka 2008. naveo aktualnu zagrebačku adresu, bez obzira što sam ju ponavljao u prepisci s Rankom Ostojićem na fejsu, on iznova krivo adresira. Pa da nisam našao mogućnosti i vremena sam doći u Sabor ni gornji sramotan odgovor ne bih vidio. "Učinija je tovara od mene", rekli bi u Rankovu kraju. Za sada samo nekoliko argumenata kojima dokazujem njegovu manipulaciju, a ostalo ću opisati i priložiti nadležnim institucijama i tijelima od kojih ću tražiti smjenu Ranka Ostojića s mjesta predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost jer protuzakonito obavlja posao za koji ga plaćaju porezni obveznici RH. Zatražio sam danas od tajništva HND-a da mi dostave kopiju Predstavke koju su oni prema tvrdnji Ranka Ostojića poslali Odboru vezano za moj slučaj. Dobio sam odgovor da za sada takvo što ne mogu pronaći, da su našli samo priopćenje o podršci mojoj Predstavci Odboru, a koje je između ostalog bilo proslijeđeno i na adrese Vlade, Ureda Predsjednika, Sabora, Rankova odbora. Ako u HND-u pronađu Predstavku o kojoj Ostojić piše, ili ako ju pronađu u tajništvu njegova odbora, svaki dan ću na statusu na fejsu pisati da sam idiot, kreten, budala, da je Ranko Ostojić "najpošteniji čovik na svitu". A do tada tvrdim da isti laže i HND-ovo priopćenje podmeće pod Predstavku. Ako HND-ova Predstavka bude pronađena, neka me Ranko slobodno i tuži za klevetu! A drugu laž da ja Odboru nisam poslao Predstavku, već sam demantirao nekoliko puta linkajući na nju, a sad ću ju i prenijeti u cijelosti, a na linku se može vidjeti da je u Saboru i zaprimljena: Hrvatski sabor Trg. sv. Marka 6 10 000 Zagreb Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija Mile Ćulumović, predsjednik Saborski odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić, predsjednik predmet: PREDSTAVKA GRAĐANA NA POSTUPANJE SOA-e Poštovani, ovime vam se, ja Željko Peratović, slobodni novinar i bloger iz Zagreba, obraćam da sukladno svojim zakonskim obavezama poduzmete nužne korake u zaštiti mojih temeljnih ljudskih i profesionalnih prava i sloboda, napose iz članka 38. Ustava RH, za koje su Vijeće i Odbor 2005-e, a nakon provedene parlamentarne istrage zajednički ustvrdili da "postoji osnovana sumnja da su prekršena od strane POA-e", i koja se sustavno krše do danas od strane POA-ine pravne sljednice SOA-e. Naime, kako vam je vjerojatno poznato iz medija, 17. listopada 2007. djelatnici krim policije PU Zagrebačke izvršili su pretragu stana moje malodobne kćeri u kojem stanujem i uhitili me pod sumnjom da prenosim (objavljujem) državne i vojne tajne. Pored toga što se iz DORH-a neslužbeno tvrdilo da je moje uhićenje rezultat "gluposti u policiji", a predsjednik Stjepan Mesić izjavio da moj slučaj vodi policija, pa se on o tome ne želi očitovati jer da nema ingerencija nad policijom, od početka sam tvrdio da je zastrašivanje kojemu smo i danas izloženi ja i moja obitelj, inicirala, nadzire ga i većim dijelom provodi, SOA-a. Osim indicija i informacija koje su mi osobno stigle kao potvrda gornjeg vjerovanja, prošloga je tjedna na internet adresama: http://cnn.blog.hr/2008/03/1624367674/soa-zeljko-peratovic-drzavni-je-neprijatelj-broj-jedan.html i http://pollitika.com/soa-zeljko-peratovic-drzavni-je-neprijatelj-broj-jedan/, objavljen tekst s pripadajućim dokumentima SOA-e, koji, ako su autentični, materijalno potvrđuju sumnje koje sam iznosio o ulozi SOA-e u kršenju mojih ljudskih i profesionalnih prava i sloboda. Stoga od naslovnih Vijeća i Odbora tražim da osnuju zajedničku komisiju koja će provjeriti autentičnost dokumenata objavljenih na gore navedenim blog adresama, točnije lociranim na sljedećim hosting adresama : http://img410.imageshack.us/i/str1kz9.gif/ , http://img151.imageshack.us/i/str2am3.gif/ i http://www.divshare.com/download/3945111-7c5 i ustanovi je Ii SOA kršila moja, ali i prava i slobode drugih "sumnjivih građana" za koje se navodi da komentiraju na 45 lines: Željka Bagića, Romana Bolkovića i Vjekoslava Brajovića te shodno tome zatražiti odgovornost (uključivo kaznenu) nadležnih, ili su moji prigovori neosnovani. Objavljeni dokumenti ukazuju na višestruko i viševrsno kršenje zakona od strane SOA-e. Osim što me se sumnjiči za prenošenje već objavljenih državnih i vojnih tajni, a što je presedan, ali i nonsens u dosadašnjoj represivnoj praksi mlade hrvatske države, inkriminira me se i "ugrožavanjem sigurnosti djelatnika SOA-e objavljivanjem njihovih imena i radnih pozicija", a što je, pak, ništa drugo doli sumnja kojom se želi skrenuti pozornost sa činjenice da sam identitete djelatnika SOA-e isključivo spominjao u kontekstu napisa o nepotizmu i korupciji prilikom reorganizacije sigurnosno-obavještajnog sustava, odnosno kadrovske politike ravnatelja SOA-eTomislava Karamarka. To je i jedan od osobnih motiva ravnatelja SOA-e Tomislava Karamarka zbog kojih inzistira na kršenju zakona i povredi mojih prava i sloboda . Iz dokumenta pod naslovom ,,Analiza pozadine napisa/komentara na blagu 45 lines" razvidno je da me je SOA-a u svojim "intervencijama na blogu" nastavila klevetati, pa i sumnjičiti da sam doprinio ubojstvu Milana Levara, svjedoka ratnih zločina u Gospiću . Višekratno sam pisao i izjavljivao da je sadašnji ravnatelj SOA-e, a u vrijeme i nakon ubojstva Milana Levara, predstojnik UNS-a,Tomislav Karamarko, sudjelovao u opstrukciji predistražnih radnji vezano za spomenuto ubojstvo te "intervenciju SOA-e" na mome blogu kako sam ja "sumnjivim osobama odavao kretanje Milana Levara", držim kao izravni pritisak SOA-e na mene kao mogućeg svjedoka istrage o ubojstvu Milana Levara da zašutim. Usporedbu navodnog dokumenta SOA-e i "intervencije SOA-e" na 45 lines možete pogledati na web adresi : http://peratovic.blog.hr/2008/03/1624374633/koga-bloga-soa.html . Da je SOA-a nezakonito bila uključena u postupanje redarstvenih vlasti u mome slučaju imam posrednih saznanja. Prema nekim izvorima bliskim SOA-e, za operaciju ,,45 lines" od ravnatelja Tomislava Karamarka osobno je zadužen šef njegova kabineta Tomislav Milčić, koji je navodno bio uključen u nezakonitu pretragu mojih osobnih stvari, pri čemu mi je uništena memorijska kartica na digitalnom foto uređaju na kojoj se nalazio dio interview-a sa bivšim agentom jugoslavenske tajne službe SlD Josipom Majerskim (vidi http://peratovlc.blog.hr/2008/01/1623938621/lpak-me-policijanaIIutila-obracam-se-hhou.htmI). Prema mojim izvorima Tomislav Milčić nema zadovoljavajuću stručnu spremu za radno mjesto na koje ga je postavio ravnatelj SOA-eTomislav Karamarko. Prema javno dostupnim informacijama njemačko pravosuđe je svojedobno izrazilo negodovanje da je djelatnik SOA-e Tomislav Milčić sudjelovao u nesuradnji hrvatskih vlasti vezano za međunarodnu pravnu pomoć u slučaju suđenja Krunoslavu Pratesu za pomaganje u ubojstvu emigranta Stjepana Đurekovića. Ovih dana je jedan od njemačkih sudaca izjavio da će prijaviti RH nadležnim EU institucijama zbog navedene nesuradnje. Dakle, i iz primjera šefa kabineta SOA-e razvidno je, ne samo da su neosnovane tvrdnje SOA-eda su moji napisi usmjereni protiv nacionalnog interesa - ulaska Hrvatske u euroatlantske integracije, nego da je upravo djelovanje SOA-e usmjereno protiv ulaska Hrvatske u euroatlantske integracije. Postoji osnovana sumnja i da su u mome slučaju iz SOA-e nezakonito curili podaci u medije za što molim pogledati tekstove u Slobodnoj Dalmaciji i Nacionalu Molim naslove da što žurnije provedu parlamentarnu istragu povodom ove predstavke jer su mi zbog nezakonitog djelovanja SOA-e, osim spomenutih prava i sloboda iz lanka 38. Ustava RH uskraćeni i pravo na rad, a bojim se i za fizičku egzistenciju svoje obitelji i sebe u Hrvatskoj. Za moguće svjedoke predlažem saslušati: 1. Željko Peratović 2. Tomislav Karamarko 3. Josip Bu ljević 4. Tomislav Milčić 5. Romano Bolković 6. Željko Bagić 7. Vjekoslav Brajović 8. Jasna Babić 9. Berislav Jelinić Zbog višestrukog sukoba interesa, kojega sam spreman pojasniti prilikom parlamentarnog saslušanja, predlažem da onemogućite bilo kakav doticaj s informacijama o ovoj predstavci tajniku Odbora, gospodinu Tomislavu Matijeviću. Srdačan pozdrav, slobodni novinar i bloger Željko Peratović Zvonigradska 33 10 000 Zagreb U Zagrebu, 14. ožujka 2008 Napomena : S ovim sam upoznao Ured Predsjednika RH, Vladu RH, HHO i HND Naravno da ću s manipulacijama i lažima predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost upoznati zainteresirane međunarodne institucije i nevladine udruge. A šjor Ranko me slobodno može maknuti s liste fejs frendova ili će me ipak ostaviti da škicne pišem li što zanimljivo od interesa zaštite nacionalne sigurnosti.
45 lines i u godišnjem izvještaju Amnesty Internationala 29 May 2008 4:03 AM (17 years ago)
In October, Željko Peratović, a freelance journalist who had reported extensively on war crimes in Croatia, was detained on suspicion of having revealed state secrets on his internet blog, reportedly in connection with information he published on alleged war crimes committed in the Gospić area. He was released on the following day after having been questioned by police. Amnesty International Report 2008, The state of the world's human rights, Croatia S Irene Zubaida Khan, glavnom tajnicom AI-a razgovarao sam pola sata u zagrebačkom hotelu Dubrovnik u travnju ove godine. Pred vratima su nestrpljivo čekali kolegice novinarke i novinari koji su ju htjeli intervjuirati. Dok su se oni pitali tko to ima privilegiju sam toliko dugo "intervjuirati" Irene (Denis Kuljiš i Gordan Malić su bili u šoku ušavši u njen zakupljeni ured zatekavši mene tako da su samo samo smeteno gledali u pod), glavna tajnica je intervjuirala mene, pa me između ostaloga pitala što da poruči čelnicima EU, s kojima se uskoro trebala sastati, o odnosu medija i pravosuđa po pitanju procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj. Dobila je oštar odgovor i uvjeren sam da ga je prenijela onako kako ga je čula i razumjela. A da su mediji postali tek puki servis pravosuđa, a ne više oni koji će podsticati na procesuiranje ratnih zločina (kao dijelom devedesetih) i nadgledati radi li se to pošteno (kao početkom dvijetisućitih) dokazuju i šture informacije o boravku glavne tajnice AI-a u Hrvatskoj, gotovo prešućen njen sastanak s čelnicima EU po pitanju Hrvatske te rijetke vijesti o godišnjem izvještaju AI-a. I tisućiti put ću ponoviti: Za Tuđmana je bilo bolje! Uostalom, Levara su ubili nakon Tuđmanove smrti da se do dana današnjeg istraga o tom atentatu, zbog osptrukcije DORH-a i SOA-e, a poduprto tko zna iz kojih političkih centara, nije pomakla s mrtve točke. Tek su u smrtnoj opasnosti svi oni koji nešto znaju o tome: tko je, kako i zašto ubio Levara, a što država ne bi željela da se ikad sazna.
Riječko suđenje za klevetu - anatomija metastazirane koruptokracije 25 May 2008 2:32 AM (17 years ago)
Da ponovim: Obavještavam vas u ime gospodina Radovana Smokvine da će se dne 27 svibnja 2008. na Općinskom sudu u Rijeci održati prvo ročište temeljem Smokvinine tužbe za klevetu protiv Ivice Čavara, br 746/05. Prošlo je skoro tri godine od podnošenja tužbe i tužitelj smatra da predmet ide u namještenu zastaru. Ročište je zakazano kod sudca Draganovića soba broj 7 - I kat s početkom u 9.00 sati. Mole se kolege da se odazovu ovom pozivu u što većem broju, osobito dopisnici medija izvan Rijeke jer tužitelj drži da lokalni mediji već dulje vrijeme iz nekog njima znanog razloga ignoriraju priče koje su povezane s njegovom borbom s lokalnim moćnicima. A evo i tužbe iz 2005. po kojoj se tek sad počelo suditi: Neuenhof, 27. svibnja 2005. OPĆINSKI SUD U RIJECI 3X PRIVATNA TUŽBA radi kaznenog djela iz članka 200/2 KZ RH Privatni tužitelj: Radovan Smokvina iz Ičića, Poljanska cesta kbr. 48 po zanimanju dipl. ing elektrotehnike Protiv okrivljenika Ivice Čavara iz Rijeke, ul Bože Milanovića 31 po zanimanju vozač. da je: okrivljenik Ivica Čavar, koji je na Trgovačkom sudu u Rijeci na rodičištu vjerovnika poduzeća Automotor d.d. u stečaju održanom 24. svibnja 2005. godine pred više osoba davao izjave na način prikazujući privatnog tužitelja Radovana Smokvinu kao kriminalca koji je počinio niz kriminalnih radnji. Okrivljenik je nekoliko puta ponovio/ upotrebljavao iste riječi koje su već više puta još prije sedam godina objavljivane u člancima u Novom listu i u tjedniku Areni. Treba napomenuti da je protiv okrivljenika Ivice Čavara već bila podnesena privatna tužba na Općinskom sudu u Rijeci u veljači 1999. godine za potpuno identična kaznena djela koja se vodila pod Posl. Br. K-109/99. Presudom (donesenom samo radi pritiska tužitelja i dopisom VSRH radi zastare) od 6 rujna 2002. Ivica Čavar je osuđen na 30 dana zatvora i uvjetne osude od jedne godine ako u tom roku opet počini novo kazneno djelo. Upravo opet na dan 24. svibnja 2005. i to upravo u sudnici Trgovačkog suda u Rijeci proširila se inkriminalna zona okrivljenika, da sada umjesto tiska upotrijebi javnu ustanovu poput sudnice Trgovačkog suda u Rijeci putem kojeg je uvreda i kleveta opet postala pristupadna većem broju ljudi. Okrivljenik lvica Čavar je u sudnici nekoliko puta ponavljao sljedeće: "Vi ste (pokazujući na tužitelja Radovana Smokvinu) jedini odgovomim za tešku situaciju u Automotoru i za razna kriminalna djelu: "Ja (Ivica Čavar) sam duboko unutra u počinjenom kriminalu od strane Radovana Smokvine ; "Vi niste ništa platilil)"; "Vi ste samo činili kriminalna djela"; Automotor je imao 140 djelatnika koji su ostali zbog vas bez posla.; "Ja sam čitavo vrijeme kontrolirao rad stečajnih upravitelja i oni su radili kako treba i otkrili su čitav vaš kriminal"... Te ovim navodima neistinito iznio i prenio u javnost činjenice o navodnim kriminalnim radnjama i time kaznenim djelima privatnog tužitelja Radovana Smokvine, pa se time ponovo insinuira i njegova isključiva odgovomost o rasprodaji neketnina koje Radovan Smokvina nije nikada platio i da uopie nije ništa platio. Treba napomenuti da je tužitelj Radovan Smokvina uložio u poduzede Automotor d.d. preko dva milijuna DEM i da ima status oštećenika. Treba napomenuti i otežavajuću okolnost da je okrivljenik lvica Čavar bio već osuden za potpuno istu klevetu na Općinskom sudu u Rijeci Posl. Br. K-109199, dakle ponavlja se kazneno djelo te je ovo drugi kazneni postupak za isto nedjelo, jer isti čine uvijek isto. To ima i dodatnu kaznenu težinu. Isključiva odgovornost i velika zasluga za stečaj poduzeća Automotor d.d. pripada upravo okrivljeniku Ivici Čavaru kojeg je na mjesto direktora Automotora d.d postavila tadašnja kriminalno-zločinačka organizacija Grada Bakara (Josip Rechner kao direktor Industrijske Zone d.o.o. i grdaonačelnik Grada Bakar Marijan Los) u dosluhu i suradnji s HFP-u podružnica Rijeka gospodinom Franjom Švobom. Okrivljenik Ivica Čavar je postavljen za direktora poduzeća Atutomotor d.d. što je bilo unaprijed dogovoreno od gore navedenih osoba i lvice Čavara i to zato da: 1. potpiše štetan kupoprodajni ugovor izmedu Industrijske Zone i Automotora d.d.za zemljišta u vlasništvu poduzeća Automotor d.d. u Industrijskoj Zoni na Kukuljanovu (to zemljište je najvrjednija nekretnina poduzeća Automotor) 2. da upravo on dovede poduzeće Automotor d.d. u stečaj. Taj štetan (ujedno i ništavan) kupoprodajni ugovor je navodno realiziran tek u 2004. godini, a realizirao ga je trenutni stečajni upravitelj Benjamin Bartolić. Dakle, okrivljenik je na temelju samo njemu poznatih doktrirnih postavki iznio, nešto neistinito, za drugog pronio i to upravo u javnoj instituciji poput Trgovačkog suda i to učinio pristupačno većem broju osoba, što škodi časti i ugledu tužitelja, i time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda klevetom, opisano i kažnjivo po čI.200 stavak 2 Kkaznenog zakona RH, radi čega privatni tužitelj predlaže da općinski sud u Rijeci, kao stvarno i mjesno nadležan, zakaže glavnu raspravu, pozove okrivljenog, izvrši uvid, sasluša privatnog tužitelja i svjedoke te okrivljenog oglasi krivim i strogo ga osudi po zakonu uzimajući u obzir da se radi o ponovljenom kaznenom djelu Radovan Smokvina Im Steig 7 CH-5432 Neuenhof Uz citiranu tužbu po kojoj će se suditi sutra, u hypelinkiranom pdf-u imate još : Rješenje Istražnog centra u Rijeci od 31. srpnja 2007, prema kojem se obustavlja istraga protiv Perhat Danijela i Radovana Smokvine zbog kaznenih djela iz članka 331. st. 1, 3 i 4 KZ-a pokrenuta na temelju rješenja istražnog suca ovoga suda od 30. studenog 20O4. godine, na štetu tvrtke,"AUTOMOTOR" d.d. Rijeka te spomenutu presudu Općinskog suda u Rijeci iz 2002. prema kojoj je Ivica Čavar već kažnjen s 30 dana zatvora, godinu dana uvjetno za kazneno djelo klevete na štetu Radovana Smokvine. A gospodinu Smokvini poručujem da se ne dade zastrašiti od SOA-e ucijenjenih provokatara: P.S. Taj Smokvina je isto komedijaš svoje vrste, nevjernim Tomama savjetujem da im je Google prijatelj koji će lako pronaći što ljudi koji ga znaju misle o njemu.. Ha, ha, ha, ovo je doista smješnije od obitelji Trotter, ta tvoja "družina" tu, Željko. Adieu! (BlogerX6771 Šifra, Šestos 23.05.2008. 12:04) Ako se nije dao uplašiti podmetanja prijatelja predsjednika RH Stjepana Mesića, Ferdinanda Jukića i Stjepana Tota, nadam se da ga ni ovaj, i meni i njemu, Mesićev i Karamarkov prijatelj neće zastrašiti da istjera pravdu do kraja! P.S. A moramo se sjetiti kakav je debilni dopis bivši gradonačelnik Bakra Marjan Los poslao Smokvini poručivši mu da se vrati od kud je i došao - u Švicarsku:
Radovan Smokvina opet jaše u boju s koruptivnom oligarhijom 22 May 2008 5:05 PM (17 years ago)
Drage kolege novinari, sudski izvjestitelji u Rijeci! Obavještavam vas u ime gospodina Radovana Smokvine da će se dne 27 svibnja 2008. na Općinskom sudu u Rijeci održati prvo ročište temeljem Smokvinine tužbe za klevetu protiv Ivice Čavara, br 746/05. Prošlo je skoro tri godine od podnošenja tužbe i tužitelj smatra da predmet ide u namještenu zastaru. Ročište je zakazano kod sudca Draganovića soba broj 7 - I kat s početkom u 9.00 sati. Mole se kolege da se odazovu ovom pozivu u što većem broju, osobito dopisnici medija izvan Rijeke jer tužitelj drži da lokalni mediji već dulje vrijeme iz nekog njima znanog razloga ignoriraju priče koje su povezane s njegovom borbom s lokalnim moćnicima. Smokvina sumnje temelji na činjenica iznesenim u ranije datiranom dopisu Županijskom sudu u Rijeci: 25. ožujka 2008. REPUBLIKA HRVATSKA Općinski sud u Rijeci za Županijski sud u Rijeci Posl. broj K-10/08 Sutkinja Mladenka ParoRudić Naš Znak: 192 od 25.3.2008. Žalba Županijskom sudu u Rijeci 3X Poštovani i vrlo cijenjeni naslov Općinski sud u Rijeci po sucu Mladenki ParoRudić kao sucu pojedincu, odbacio je optužni prijedlog oštećenika Radovana Smokvine kao tužitelja protiv okrivljenika Ivice Čavara zbog kaznenog djela lažnog iskaza iz Čl. 303.st.1 KZ-a kao nepravodoban. Predmetni Optužni prijedlog dostavljen je pravodobno, jer je podnesen pošti 28.12.2007. a tužitelj je primio rješenje ODO broj K-DO-1470/07-VIII na dan 20.12.2007. Sutkinja vjerojatno nije vjernik pa nije primijetila da je 25.i 26. prosinca katolički i državni praznik Božić i Štefanje pa se rok od kalendarskih 8 dana produžuje za još dva dana, iako je i bez ta dodatna dva dana poštovan pravodoban rok. Postoji osnovana sumnja da sutkinja Mladenka Paro-Rudić nije htjela suditi u ovom predmetu zbog lošeg iskustva, jer je već jednom sudila u gotovo istom predmetu s istim akterima pod brojem K-109/99 koji je naravno završio u običajnoj programiranoj zastari. Ako se bolje pročita predmetni optužni prijedlog onda se dolazi do jednostavnog zaključka da se ovdje radi o čistom reketarenju i korupciji izvršne vlasti (Grad Bakar i Grad Rijeka, HFP-u kao i MUP-a), što nažalost u hrvatskom pravosuđu još uvijek nije pravna kategorija, ali tvrdim sada kao i za sljedećih tisuću godina da su svi državni odvjetnici koji su do danas samo odbacivali niz mojih kaznenih prijava i oni suci koji su sudili pred desetak godina i još danas presuđuju u korist reketaša time da svi oni spadaju u te iste reketaše ili još i gore od njih jer suci polažu i zakletvu, a svjesni su da nije lupež samo onaj koji krade već i onaj koji mu drži ljestve. Osim ove optužnice postoje još dvije tužbe na istu temu pod brojem K-746/05 (kleveta čak u sudnici sutkinje Ljiljane Ugrin na Trgovačkog suda u Rijeci) za koje sam potpuno siguran da će isto završiti u već unaprijed programiranoj zastari, zna se ( još uvijek nije održano prvo ročište), jer to tako zahtijevaju reketaši, a to naravno se postiže uz povezanost i suradnju pravosudne rodovsko plemenske zajednice. Stvar je inače vrlo jednostavna. Ako sudac u zakonskom roku ne uspijeva riješiti ono za što je dobro plaćen, onda ga treba razriješiti dužnosti, Da se to doista događa u stvarnosti bilo bi puno manje zastara. Samo da je jedan sudac razriješen, nastala bi posve drugačija situacija i ne bi bilo programiranih zastara koje su uvijek vezane za korupciju. Svi suci prije stupanja na dužnost polažu zakletvu i zaista bi trebalo primjenjivati zakon i na suce. Ovime Vam dajem samo na znanje da poduzmete potrebne korake na vrijeme i postupite prema ovlasti, kompetenciji i savjesti. Radovan Smokvina Priložen: Optužni prijedlog od 27.12.2007. i Rješenje Općinskog suda u Rijeci od 5.3.2008. Smovina, inače Čavara tuži zbog tvrdnji koje je ranije iznosio u tisku, a kasnije na sudu da je tužitelj: "Smokvina je Automotorom poceo vladati potkraj 1993. godine. Poduzece je tu godinu zavrsilo sa 800 tisuca kuna gubitka, a 1994. godinu sa 1,2 miliona kuna gubitka. U prvoj godini vladavine Smokvine i Perhata "ostvarilo" je 2,4 milijuna kuna gubitka! Zaposleni su otpusteni, poslovni prostori zatvoreni, a Automotor je poceo uvoziti i prodavati robu kakvu nikada nisu imalu u svojim policama. Naime, pod izlikom dokapitalizacije, Smokvina je iz inozemstva od desetak dobavljaca, od kojih mnogi imaju samo adresu ili postanski pretinac na postama diljem Europe, poceo uvoziti televizore, perilice za rublje, zahodske skoljke i druge sanitarije. Prema fakturama koje je novi Nadzorni odbor pronasao, uvozili su valjda najskuplju robu koja se mogla naci u Europi, obicne zahodske skoljke placane su kao da su od zlata.... Temeljem tih uvoznih poslova .... Automotor se zaduzio za oko pet milijuna kuna. I sada dolazimo do glavnog iznenadjenja. Kao jedini vjerovnik pojavljuje se Radovan Smokvina, odnosno, odnosno predstavljao se kao zastupnik desetak inodobavljaca, tako da dugovanja raznim tvrtkama od Automotora potrazuje Radovan Smokvina. Trenutno Automotor duguje 1.439.428 maraka! A nedavno smo otkrili najvecu prijevaru - Smokvina, koji se predstavljao vecinskim vlasnikom, posjeduje samo 22 posto dionica tvrtke".Uz pomoc Fonda za privatizaciju mali su dionicari uspijeli preuzeti kontrolu nad poduzecem od tajkuna i tajkunskog nacina poslovanja Radovana Smokvine. Rat sa Smokvinom nije time bio zavrsen, jer se on nije htio odreci imovine koju je oteo malim dionicarima. Temeljem dugovanja firme njemu kao jedinom vjerovniku, Smokvina je upisao zalozno pravo na nekretnine firme, poslovni prostor, zemljiste od 43 tisuce cetvornih metara i jedan veliki stan u Rijeci. - tako pise Arena! Ambra, forum.hr, 17.08.2004. A u brojnim tužbama, dopisima USKOK-u, napisima u tisku i na webu, Smokvina uporno tvrdi: Poduzeće Automotor d.d uništili su reketari poput Grada Bakar, Grada Rijeke, HFP, MUP i druge reketarske metastaze, a Čavara su oni postavili (za direktora, op 45 lines), jer im se ponudio da će izvršavati njihove naloge koje su dio čiste reketarske pljačke i to upravo državnih institucija. Grad Bakar je donosio reketarska rješenja 2.1994.godine da Automotor za vlastito neupotrebljeno zemljište bez infrastrukture plaća mjesečno 10.000 DEM takozvane komunalne naknade (blokirali su račun i uzimali novac), a 1995 da se ta suma poveća na 18.200 DEM mjesečno, a plaće su tada bile 200 DEM mjesečno, a za to vrijeme je bio još rat u RH. Nije to sve, jer su slijedili i reketi Grada Rijeke (Bizjak i Linić) i ostalih... Sva dokumentacija o tome postoji i zato slučaj još uvijek nije riješen već upravo se sada tek počinje rješavati. Radovan Smokvina, Narodni list, 13-03-2008 18:15 Zbog nepovoljnih sudskih rješenja Smokvina je trenutno izložen ovrsi, pa na portalu croatia.ch piše: Kristijan, radi se o privatnom zemljištu odnosno livadi bez ikakve infrastrukture imam fotografiju. Ja sam trebao toj gospodi iz Grada Bakar platiti mito od 75.000 DEM pa bi me pustili na miru, ali to nisam učinio i početkom 1994. sam dobio rješenje za porez za budale od 10.000 eura, ali i to nisam platio pa su gospoda blokirali račun firme i naplatili se kako su htjeli, jer oni su vlast. Općinari su jednostvavno svakog mjeseca konfiscirali dio zemljišta, a što na taj način nije radio ni Tito niti Staljin. Rezultat je bio stečaj i 30 ljudi je izgubilo posao samo zato jer su ih općinari opljačkali i k tome još oduzeli imovinu. Nažalost to nije jedini slučaj. Ja nisam na sudu kao tuženi već kao tužitelj i kad se približavaš centru korupcije onda su prijetnje sve veće, pa mi ta gospoda danas vrše ovrhu na vlastitu kuću i Ičićima koju sam sagradio još 1975. godine. Ovrhu mi vrši odvjetnik Goran Marčan i stečajna upraviteljica Vesna Pindulić, a oni će sa sucima podjeliti dobit to ja nazivam sveto trojstvo, a inače Centar moći u regiji je gospodin Linić. On i Grad Bakar su svojim ljudima podjelili zemljišta sa infrastrukturom i to bez javnog natječaja za bagatelne cijene i podjelili dobit. Što radi državno odvjetništvo pomaže i štiti počinitelje kaznenih djela, jer oni i suci otvaraju džepove. Da je mene netko obavijestio što se događa u RH vjerojatno ne bi ulagao u tu močvaru. Pero, croatia.ch, 08.01.2008, 00:12 sati Vjerojatno jer proziva Slavka Linića, a koji je prijatelj s novim vlasnikom Novog lista, Smokvina ne očekuje da će spomenute novine popratiti najavljeno ročište sa početka teksta, pa se iznova mole dopisnici ostalih medija da dođu jer će, kako kaže tužitelj "biti veselo".
I Jutarnji problematizira SOA-u 21 May 2008 9:41 PM (17 years ago)
Ne mogu naći na webu, ali 19. 05. 2008. u crnoj kronici Jutarnjeg lista objavljen je člančić kolege Željka Petrušića u prometnoj nezgodi koju je dan ranije u 14,30 u Petrovoj ulici u Zagrebu skrivio donedavni zamjenik šefa SOA-e Tomislava Karamarka (Milijan Brkić, osobni prijatelj za ratni zločin osuđenog Mirka Norca, op. 45 lines). Objavljena je i slika Audija A4, registarskih oznaka ZG-6213-HJ, kojim se Brkić, navodno, jer mu je pozlilo, zabio u parkirano dostavno vozilo. Zašto, odnosno od čega mu je pozlilo, ostaje tajnom. A, drugi novinar Jutarnjeg, Ante Milković, otkrio je 16.05.2008 da je Grad Zagreb u posljednjih nekoliko godina agentima SOA-e i policajcima "posudio" 46 stanova: Agentima i policajcima posuđeno 46 stanova Dok Zagrepčani godinama čekaju na gradski stan, agenti SOA-e dobili 15 stanova Nepoznati agent Sigurnosne obavještajne agencije jučer je na sjednici gradskog Poglavarstva na trogodišnje korištenje dobio gradski stan u Nodilovoj ulici veličine 59 četvornih metara. Riječ je o 46. gradskom stanu koji je u posljednih nekoliko godina gradonačelnik Milan Bandić dodijelio agentima SOA-e, zagrebačkim policajcima i djelatnicima MUP-a. Jutarnji je uspio doći do kompletnog popisa tih stanova s adresama i njihovim površinama, a radi se o 15 stanova kojima se koristi SOA i o 31 stanu gdje borave djelatnici MUP-a. Riječ je stanovima prosječne veličine šezdesetak četvornih metara, na kakve stotine socijalno ugroženih obitelji godinama čekaju da dođu na red. U Poglavarstvu jučer nitko nije ponudio objašnjenje zašto Grad Zagreb svoje stanove dijeli agentima i policajcima kada Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom posjeduje ogromnu količinu nekretnina koju daje Vladinim dužnosnicima, ministarstvima i državnim agencijama. U kuloarima se pak moglo čuti da je riječ o nastavku uspješne suradnje Bandića, Karamarka i Tomurada. - Bandić i Karamarko poznaju se još od polovice osamdesetih, kada su obojica radila kao referenti u tadašnjoj Općini Peščenica. Njihova je suradnja postala još intenzivnija kada je Bandić postao gradonačelnik. Djelatnicima SOA-e Grad je ustupao stanove i povremeno bi učinio niz drukčijih ustupaka, a Karamarko je to znao cijeniti - objasnili su naši sugovornici. Dio Bandićevih suradnika u dodjeli tih stanova ne vidi ništa čudno jer su, tvrde, i za vrijeme mandata HDZ-ove gradonačelnice Marine Matulović Dropulić također dodjeljivani stanovi državnim institucijama. No osim Bandića, s Karamarkom prijateljuje i gradonačelnikov glavni logističar i predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić, što nam je jučer i priznao. Iako danas nemaju velik utjecaj i značaj, u Gradu Zagrebu zaposlena su i dvojica bivših SIS-ovaca. Osim djelatnicima SOA-e, naši sugovornici kažu kako gradonačelnik stanove dodjeljuje i gotovo svim HDZ-ovim ministarstvima, a pogotovo MUP-u. Ante Milković, Jutarnji.hr, 16.05.2008 Osim toga, kao što sam više puta ovdje pisao, SDP-ovac Milan Bandić zaposlio je kod sebe Karamarkove prijatelje, špijune Miru Lacu i Mirka Ljubičića Švepsa, koji su mu bili i logistika na minuloj konvenciji SDP-a. Kolumnist Jutarnjeg lista i dobitnik HND-ove nagrade za životno djelo te novinar kojega sam počeo čitati u Vjesniku još kad sam krenuo u srednju školu, Inoslav Bešker, podržao je moje napore da institucionalno ispravim nepravdu koju mi je nanijela SOA, na čemu mu se iskreno zahvaljujem: RIMOVANJE Zakonito bespravlje opasnije od nezakonita Stanje je znatno opasnije negoli sam se bojao: neki sasma nedopustivi postupci u Hrvatskoj nisu nezakoniti, nego su posve zakoniti. Kršenje ljudskih i profesionalnih prava kršenjem zakona svakako je opasno, ali sustav ima ugrađene mehanizme kojima se tome opire i kojima procesuira počinitelje. Kršenje ljudskih i profesionalnih prava u skladu sa zakonom mnogo je opasnije, jer to pokazuje da sustav ima ugrađene mehanizme koji tome pogoduju. Kao u Stalinovu Sovjetskom Savezu koji je imao jedan od najliberalnijih ustava na svijetu, ali nije bilo nezakonito trpati u logore ljude, mahom komuniste, niti ih je bilo protuzakonito trpati u ludnice, mahom one pametnije među njima. Slučaj Peratović: Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija ocijenilo je da je, u smislu članka 113 Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, posve zakonito građanina, pritom novinara, zatvarati, šikanirati, oduzeti mu na dulje vrijeme sva osnovna sredstva za rad, poput računala i u njima pohranjene arhive, neosnovano ga sumnjičiti za odavanje državnih i vojnih tajni, te da je, u tome istom smislu, posve neosnovano sumnjati da su time narušena njegova temeljna ljudska i profesionalna prava. Dakle, u Hrvatskoj ne pripada u osnovna ljudska i profesionalna prava raditi vlastitim sredstvima za rad, držati vlastitu arhivu i njome raspolagati, ako se državnim činovnicima ne sviđa ono što radite ili kako to radite. Riječ je, da podsjetimo, o predstavci Željka Peratovića, novinara istraživača, Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, u kojoj traži da zaštite njegova ljudska i profesionalna prava. Predstavka je, kako vidjesmo, odbačena. Pritvaranje Peratovića je u izvijesti Freedom Housea bilo navedeno izrijekom, uz provalu u stan Gordana Malića i uz prijetnje smrću Robertu Valdecu, kao razlog što je Hrvatska svrstana tek na 78 mjesto svjetske tablice medijskih sloboda. Spomenimo i da je Hrvatsko novinarsko društvo podržalo svog člana Peratovića u njegovoj predstavci. U HND-u kažu da je objavljen navodni dokument SOA-e iz kojeg proizlazi da SOA inkriminira Peratovića zbog pisanja. Željko Peratović je, naime, profesionalno istraživao dosad neprocesuirano ubojstvo svjedoka ratnih zločina Milana Levara i opstrukciju istrage nad Levarovim ubojicama, za koju on sumnjiči baš pripadnike sigurnosno-obavještajnog sustava. Usput, objavljena je i nedemantirana analiza koju je SOA provela baveći se Peratovićevim radom i u kojoj se priznaje, ne bez hvale, da SOA smanjuje štetu ubacujući se u obavijesni prostor, komentirajući po blogovima i inim internetskim mjestima. Naravno, nije prvi put da neka državna tajna služba ciljano širi (dez)informacije - to se zbiva i u Italiji, gdje je vojna špijunaža imala poseban odjel u svrhu dezinformiranja i difamiranja - ali to jamačno nije svrha radi koje građani tu službu plaćaju. U pristojnom svijetu to bi bila sramota, a ne razlog za stjecanje plaće i odlikovanja. Slučaj Pukanić: Državna policija i njezina unutrašnja kontrola, te jedan saborski odbor, utvrdili su da nema ničega nezakonitoga da se građanina, koji poziva novinare da im nešto rekne, u tome spriječi tako da policija toga građanina, primjenom sredstava prisile uključujući i lisice, odvede iz njegova doma u psihijatrijsku bolnicu, u koju teritorijalno ne pripada, bez uredne liječničke procedure, bez ikakva medicinskog osnova (kako je utvrđeno naknadnim specijalističkim pregledom), i ondje se tog građanina drži prisilno danima. Riječ je, da podsjetimo, o Mirjani Pukanić. Pitanje je kako bi ona prošla da se nije angažirao Hrvatski helsinški odbor, dakle nevladina organizacija, za razliku od državnih organa koji su postupali, čuli smo, posve zakonito. Sloboda informiranja je, naravno, glavni cilj tih zakonitih a nedopustivih postupaka, ali ona nije glavna žrtva. Još je ugroženija sama građanska sloboda. Ako je vjerovati nadležnim organima da zakon u Hrvatskoj omogućava i opravdava pritiske i ugroze slobode koje su pretrpjeli građani Željko Peratović i Mirjana Pukanić - to znači da se u istoj situaciji može posve zakonito naći svaki od vas, građanke i građani, koji ste glasali na izborima za donositelje takvih zakona i koji iz svojih poreza to financirate. Inoslav Bešker, Jutarnji.hr, 14.05.2008
Nove pojedinosti o tajnama iseljeničkog novca za oružje 21 May 2008 5:12 AM (17 years ago)
Svjedok VESNA ŠKARE OŽBOLT, kći Davora, rođena 1961.g., dipl. iur.,sa prebivalištem u Velika Gorica, Cvjetno naselje br. 1 Svjedok upozoren u smislu čl. 236 i 324 ZKP-a te iskazuje U vezi predmetnog događaja mi je poznato samo ono što sam čitala u medijima, a prvi put sam čula za Smokvinu u medijima. Za račun u Villachu, otvoren 199l.g. poznato mi je da su potpisnici bili pok. ministar Šušak, Martinović, te Šarinić, a koji je otvoren radi obrane Hrvatske, kupovine oružja. Meni nije nšta poznato u vezi trošenja novca s tog računa. U vezi zatvaranja računa mogu navesti da mi je poznato da je p.t. 1998. iz odlaska od predsjednika, zatražio da se predmetni račun zatvori te da se novac prebaci u državni proradčun. Poznato mi je da je na tom računu bilo oko 3 mil. DEM raznih deviznih sredstava. Na posebno pitanje branitelja okrivljenog mogu navesti da sam 1998.g. bila zamjenica predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske, a predstojnik je bio Hrvoje Šarinić. Hrvoje Šarinić je meni dao usmeni nalog da se otvori račun u PBZ kako bi se na isti prebacila sredstva iz Villacha. Isti nalog je potvrdio predsjednik Republike Hrvatske. Privatni tužitelj je bio ovlašteni potpisnik, a bila je općepoznata činjenica da je vlasnik računa bila Republika Hrvatska. Nisam sigurna da je Republika Hrvatska mogla imati svoj račun 1991.g. jer je bio embargo na nabavu oružja. Privatni tužitelj je u vezi zatvaranja računa razgovarao sa predsjednikom Republike Hrvatske, a ja o tom zatvaranju nisam vidjela nikakvo pisano izvješće, također nisam niti bila obvezna to vidjeti. Zatvaranje računa je išlo preko Ureda predsjednika, predsjednik RH je predlagao da se račun prebaci na zakladu HDZ jer se radilo o iseljeničkom novcu. Hrvoje Šarinić je na to upozorio predsjednika da to ne bi bilo dobro, a i ja također. Nakon toga je otvoren paralelni račun Zaklade Hrvatskog državnog zavjeta te je na njega uplaćen novac i određeni su potpisnici koji nisu imali veze sa nakladom, a to su bili koliko se sjećam Gordan Radin, general Mile Ćuk i Ivan Valent i to su sva tri bila po izboru predsjednika Republike Hrvatske. Koliko mi je poznato ta sredstva su za vrijeme vlade Ivice Račana upladena u državni proračun. Na posebno pitanje punomoćnika privatnog tužitelja mogu navesti da Hrvoja Šarinića poznajem od početka 1991. godine, kada sam počela raditi u Uredu predsjednika RH. O suradnji s njim mogu reći da je bio štedljiv u visini utrošenih sredstava, pa da ga čak mogu nazvati škrtim. Kada je došao u RH mogu ocijeniti da je bio jedan od bogatijih ljudi u Hrvatskoj, posebice u odnosu na sve koji su radili u Uredu predsjednika RH, te također i poslovne ljude u RH. Kasnije su ga tajkuni prestigli. Koliko mi je poznato isti je tijekom boravka u RH prodavao svoju imovinu i kupovao novu, a također mu je zapaljena vikendica u Pokupskom - a isti nije tražio da mu se nadoknadi šteta. Poznato mi je da je imao nekretnine u Francuskoj. Mislim da p.t. nije koristio novac za obranu Hrvatske u cilju povedavanja vlastite imovine jer bi se to znalo jer je imao previše neprijatelja koji bi to iskoristili. Sve što se uplaćivalo na račun RH bila je donacija. S obzirom da nisam vidjela ispis tog spornog računa ne mogu ocijeniti da se radi o povjereničkom računu. Jednostavno nije bilo moguće da se svakom pojedinom uplatitelju polažu računi za uplaćeni novac, niti se to radilo. Privatni tužitelj nije dolazio u kontakt sa ljudima koji su vodili poslove za nabavu oružja, to je rađeno sa Ministarstvom financija i Ministarstvom obrane RH. Privatni tužitelj se često čuo sa ministrom financija i ministrom obrane RH. Nije mi poznato da bi privatni tužitelj dao novac Ferdinandu Jukiću za kupovinu Badela, jer je isto protivno prirodi Hrvoja Šarinića. Na posebno pitanje branitelja okr. da objasni pobliže rad Hrvatskog državnog zavjeta sud zabranjuje pitanje jer nema veze sa predmetnim događajem. Na posebno pitanje branitelja okrivljenog mogu navesti da mi je iz tiska poznato da je novac iz Villacha uplaćen Ferdinandu Jukiću, točan iznos ne znam, no bila sam neugodno iznenađena kada sam to pročitala jer to očito, nije bila svrha računa. Meni nije poznato da je p.t. naloženo da nikome nekaže gdje su utrošena sredstva sa ovog računa. Koliko mi je poznato oružje se je plaćalo putem računa. Na posebno pitanje optuženog da li sam čitala članak da je uhićen šef ruske mafije sa hrvatskim pasošem od 26. siječnja 2008.g. sud donosi rješenje zabranjuje se isto pitanje jer nema veze sa predmetnim događajem. Na posebno pitanje optuženog mogu navesti da sam na temelju nekretnina, koje su u vlasništvu p.t. zaključila da je isti bogat čovjek jer sam bila u kućama u Zagrebu i Braču. Sjećam se da 1991.g. je Hrvoje Šarinić zatražio dopust od predsjednika jer je u Frankfurtu na burzi izgubio 150.000,00 DEM. Na posebno pitanje optuženog zbog čega je baš njega tužio Hrvoje Šarinić, a ne druge osobe koje su ga klevetale i koje ga još kleveću, navodim da pretpostavljam da je optuženi dirnuo u psihu privatnog tužitelja jer je isti osjetljiv na način stjecanja svog novca. Otvaranjem računa u PBZ ja sam mislila da radim dobru stvar. Ured predsjednika nije mjesto gdje se trgovalo oružjem. Poznato mi je da je račun u Villachu otvoren na fizičke osobe, posebice jer je Hrvoje Šarinić imao francusku putovnicu. Ja da sam odobravala odredene isplate, ja bi o tome pravila evidenciju. Ja u stvari ne znam je li Hrvoje Šarinić vodio evidenciju ili nije. Na posebno pitanje punomo6nika privatnog tuZitelja mogu reii da mi nije poznat niti jedan drugi slučaj da je novac iz iseljeništva vraćen u Republiku Hrvatsku. U vezi kupnje predsjedničkog aviona nije mi poznato ništa osim što sam čitala u medijima, a poznato mi je da je isti kupljen iz nekoliko sredstava. S obzirom da nisam sjedila u uredu sa Hrvojem Šarinićem nije mi poznato da li je kopija računa ostala u uredu predsjednika. Poznato mi je da je u uredu predsjednika postojala soba-sef u kojoj su se čuvali povjerljivi dokumenti. Pri izbornoj kampanji ja nisam bila u uredu predsjednika, poznato mi je da je predstavnik ureda, premijer i predsjednik sabora donijeli odredbu da se dokumenti vrate od kuda su potekli. Ja sam bila u uredu predsjednika do travnja 2000. Predsjednik Republike kao vrhovni zapovjednik ima pravo na predsjednidki avion. Odluku o kupnji aviona je donio predsjednik RH uz suglasnost VONS-a. Iz svjedočenja Vesne Škare-Ožbolt sa zadnjeg ročišta povodom tužbe Hrvoja Šarinića protiv Radovana Smokvine za klevetu, 05. veljade 2008., sudac Zorislav Kaleb Manje-više, iz ovoga se svjedočenja nije moglo ništa novo saznati o utrošku iseljeničkog novca za kupovinu oružja. Možda je do sada bilo manje poznato: Poznato mi je da je u uredu predsjednika postojala soba-sef u kojoj su se čuvali povjerljivi dokumenti. Pri izbornoj kampanji ja nisam bila u uredu predsjednika, poznato mi je da je predstavnik ureda, premijer i predsjednik sabora donijeli odredbu da se dokumenti vrate od kuda su potekli. Naime, Hrvoje Šarinić je izjavio da je on pohranjivao račune u Uredu Predsjednika, pa je optuženi Smokvina pitao svjedokinju zna li ona jesu li ti računi ostali u Uredu. Prema citiranoj izjavi, najprije je nejasno je li u spomenutoj komisiji bio predstavnik Ureda, što bi moglo značiti, prema kuloarskim tumačenjima da je riječ o Iviću Pašaliću, savjetniku za unutarnju politiku ili predstojnik Ureda, dr. Ivica Kostović. Premijer je tada bio Zlatko Mateša, a predsjednik Sabora Vlatko Pavletić. Dakle, Mateša i Pavletić znaju kamo je dokumentacija iz Ureda otišla, ali nismo sigurni tko je treći znalac: Pašalić ili Kostović Možda treba snimiti još jednu Latinicu na tu temu ;)
Zagrebačka mafija 17 May 2008 4:06 PM (17 years ago)
Postoji li mogućnost da je netko sustavno zagađivao vodu stanarima zgrada na Vrbanima III, koje je gradila "Zagrebgradnja" kako bi se preko stanara, kao kolateralnih žrtava, napakostilo Banku Vojnoviću -Ne samo da postoji već je to stvarna istina, uvjeravaju me zadnjih mjeseci građevinci , inače neskloni vlasniku Zagrebgradnje, za kojeg tvrde da se počeo bogatiti suradnjom s gradskim vlastima još za Marine Matulović-Dropulić, a nastavio s Bandićevim strukturama dok nije zapelo. -Vojnović je još za vrijeme gradonačelnice Marine Matulović-Dropulić uzimao neko gradsko zemljište, koje nije spadalo u građevisnku zonu, za sitne novce, u koncesiju. Nakon nekog vremena, iznenada bi se izmijenio GUP i to bi zemljište postajalo građevinsko, a u natječaju bi kao jedan od uvjeta stajalo da pravo prvokupa ima dotadašnji koncesionar. Dakle, on je bio u prilici ići s dampinškom cijenom, i koliko god mi drugi ponudili, on bi pobijedio na natječaju. Takva praksa se nastavila i za gradonačelnika Milana Bandića. Većina nas, ostalih građevinaca, morala se hrvati s vlasnicima kućica i parcela u građevinskoj zoni i po znatno višim cijenama graditi tako da nam se posao jedva isplatio. On se enormno obogatio i očito je da se prstao držati tajnih dogovora sa gradskim strukturama koje su mu smjestile "prljavu vodu" u Vrbane III kako bi mu se osvetile za prekid suradnje, pojašnjavaju izvori iz građevinskih firmi koji su mi željeli dati svoje viđenje problema sa misterijem zagađene vode na Vrbanima III. Tražio sam pojašnjenje. - Gledajte! Ustanovljeno je da zagađenje nije moglo doći izvana - iz cijevi ili izvora koji nisu izravno vezani na vodovodne cijevi u zgradama, a većina nas koristi iste cijevi koje je koristio Vojnović na Vrbanima III. Zagađenje se događalo u više navrata i nakon što su bila obavljena čišćenja cijevi u zgradama. Postoji samo jedno jedino logično objašnjenje. Netko je preko noći uz pomoć pumpe kojom se inače testiriraju vodovodne instalacije prije davanja dozvole za tehničku ispravnost zgrade, ubacio stanovitu količinu mazivih ulja u sustav vodovnih instalacija u zgradama. Te pumpe imaju tri puta veći tlak nego je tlak iz gradskog vodovoda kako bi se moglo ustanoviti pušta li bilo koja slavina u zgradi. Dovoljno je bilo između te pumpe i vodoinstalacijskog sustava u zgradi ubaciti kapsulu s mazivim uljem, pa maknuti pumpu i zgradu opet prikopčati na vodovod, da bi netom, bilo tko u zgradi otvorio slavinu i mazivo ulje iz kapsule se proširilo po čitavom sustavu u zgradi. Zato se zagađenje nije moglo ustanoviti nigdje izvan sustava zgrade i zato se pojavljivalo i kad god bi se sustav očistio. Bio je to pritisak, preko nezadovoljnih stanara, koje to zagađenje ipak nije moglo ubiti, da Vojnović izvrši obaveze na koje je zaboravio, inače će biti proglašen jedinim krivcem što se tako nešto uopće dogodilo. Dobro je poznato da je pomoćnik pročelnika zagrebačkog Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Miro Laco vodio Krizni stožer za rješavanje problema onečišćene vode na Vrbanima III, a da je njegov prijatelj Mirko Ljubičić Šveps u vrijeme incidentima na Vrbanima bio pomoćnik gradskog direktora Vodoopskrbe i odvodnje. Zar Vas ne čudi da je Laco koji je ispred Grada bio zadužen za istragu o zagađenju u Vrbanima III zaprijetio novinarki Jutarnjeg lista Ivani Krnić da će ju baciti u Savu jer je pisala da on opstruira istragu, čiji bi predmet zapravo trebao biti njegov i Bandićev prijatelj Mirko Ljubičić Šveps, upozorili su me građevinski izvori. Sve to zvuči logično, samo ja još ne vidim dokaze koji bi bili na sudu obranjivi, pa sam skeptičan glede ove priče. Točno je da je Branko Vojnović dao iskaz USKOK-u kriveći ljude iz gradskog poglavarstva da opstruiraju rješavanje ovoga problema, a zanimljivo je da je šef zagrebačke policije Marijan Tomurad, kojeg se sa Lacinim šefom Zvonimirom Šostarom povezuje i u slučaju Mirjane Jusup Pukanić, tvrdio Globusu da je problem zagađenja dolazi iz nekih bunara, čime je abolirao od izravne odgovornosti gradske strukture. Činjenica je i da oštećeni stanari ni danas pojma nemaju tko je odgovoran za ono što im se dogodilo, da žele istjerati pravdu, ali da nisu baš odlučni ozbiljnije prosvjedovati. Pisalo se da je Nadzorni odbor SDP-a izbacio iz stranke Mirka Ljubičića Švepsa, ali ne zbog afere Vrbani III već zbog "nestatutarnog primanja u gradski SDP 25-orice Švepsovih ljudi". Najnoviji događaj s premlaćivanjem Igora Rađenovića, šefa Zagrebačkih cesti, posebno gledano u dolje citiranim okolnostima: U Cestama je naslijedio bivšeg direktora Ivana Kolarića, rodbinski povezanoga s gradonačelnikom Milanom Bandićem. Upravo češljajući sve ugovore koji su sklopljeni za Kolarićeva mandata, Rađenović je uočio sumnjive poslove. Iako Bandić tvrdi da je Rađenović imao njegovu potpunu potporu u razotkrivanju malverzacija, Rađenović samo kaže da je to uvijek javno govorio. Jesu li pretučenom direktoru i iz vrha gradske uprave i Holdinga također stizali signali da uspori s istragama, Rađenović nije želio reći. Nije jasno zašto su vodeći ljudi gradske vlasti i Holdinga dopustili da se mutni poslovi toliko razmašu u Zagrebačkim cestama i tek prije osam mjeseci doveli novog šefa koji je trebao, kako je Bandić rekao, promijeniti stil rada. Iva Puljić-Šego, Večernji list, 17. 05. 2008. , bacaju još mračniju sjenu na zbivanja u "carstvu Milana Bandića", a već sam i načuo da novinarka "Slobodne Dalmacije" Jasna Bandić priprema potpuno izmijenjeno izdanje svoje knjige "Zagrebačka mafija".
Trgovci ljudskom nesrećom 15 May 2008 3:37 PM (17 years ago)
U potpunosti se ne slažem s ovim reagiranjem: Izuzetno cijenimo rad Žarka Puhovskog koji je velik dio svoga vremena posvetio spašavanju ljudi. Radeći na općem dobru, u svojoj je spremnosti da iskaže jasnu analizu i zaoštri sukobe o kojima su se rijetki usudili progovoriti češće stvarao neprijatelje nego prijatelje. Bio je danonoćno na raspolaganju svima čija su prava kršena. Zabrinuti nad viješću da napušta HHO, smatramo da za svoj rad zaslužuje javno priznanje, a ne napade - stoji u reagiranju Vesne Teršelič i Zorana Pusića. Slobodna Dalmacija, 15.05.2008. | 21:30 Neka mi netko da dokaze kako je to gospodin Puhovski pomogao gospođi Vesni Levar, Mariju Barišiću, Dragutinu Frančiškoviću, novinarima žrtvama šefa POA-e Franje Tureka, koji su pred državnim vrhom optuženi da su strani agenti..., pa ću povjerovati Vesni Teršelić i Zoranu Pusiću. Neka mi Zoran Pusić dokaže kako je on pomogao Vesni Levar, osim što je iskoristio njeno primanje u Uredu Predsjednika, do kojega je došlo nakon što sam ga ja u njeno ime zatražio od Mesića, da bi se uz nju i predsjednika slikao i prikazao taj susret kao svoju zaslugu. Neka Pusić ovaj navod bilo čime demantira i ja ću mu se ispričati. Pokojni Levar je još davno govorio o nekim osobama s nevladine scene kao o trgovcima ljudskom nesrećom i to mu oni ni mrtvom nisu oprostili, pa u tome vidim jedan od razloga zašto HHO za mandata gospodina Puhovskog nije bio spreman pripomoći izdavanju knjige o Čovjeku iz Gospića, koji je životom platio načela, kojima neki s nevladine scene, tek trguju. Čini mi se da je HHO pod Puhovskim htio demantirati državotvorne prigovore iz devedesetih kako ta nevladina organizacija brani samo Srbe, pa se posljednjih godina stavio u zaštitu Hrvatina: Ivice Marijačića, Markice Rebića, Domagoja Margetića... Nekima je od njih bivši zamjenik predsjednika HHO-a, Veljko Miljević, bio i odvjetnik. Eh da, Veljko Miljević je bio odvjetnik i bivšemu šefu POA-e Franji Tureku, pa kako smo, primjerice Dragutin Frančišković i ja, koje je Turek oklevetao kao državne neprijatelje, mogli očekivati pomoć HHO-a Istom tom Tureku, gospodin Puhovski je napisao predgovor za njegovu stručnu knjigu. Inače se gospodin Puhovski za svoga mandata, na raznoraznim okruglim stolovima volio pohvaliti informacijama iz obavještajnih krugova(!). I za kraj, ne bih upotrijebio uzvik: Sramite se!, jer je to fraza na koju autorska prava ima Ivo Pukanić! P.S. Identičan komentar ostavio sam i na ZaMirZINE-u, online novinama koje vodi Srđan Dvornik, od Nacionala pohvaljen kao sposoban, ali bivši izvršni direktor HHO-a.
U upravu HEP-a preko veze, a građanima skuplja struja 14 May 2008 7:32 AM (17 years ago)
Upozoravaju me izvori iz HEP-a da stvarni gubitak HEP-a za 2007. iznosi preko milijardu kuna, a da će u 2008 godini biti udvostručen. Posljedica je to, kako tvrde moji izvori, političko kadroviranje u HEP-u. - Struktura postojeće nove Uprave je definirana iskljčivo prema osobnim "sigurnosno-zaštitničkim" zahtjevima predsjednika Uprave Ivana Mravka, koji je za razliku od prethodnog mandata u kojem je imao samo jednu liniju komnikacije s premijerom preko Vladinog "povjerenika" za HEP, Mladena Barišića, i koji je tu svoju poziciju besramno koristio za sebe i svoga zeta Antu Despota, inače bivšega člana Uprave, sadašnjim rješenjem postavio više "osigurača" kroz uvođenje najmoćnijih političara u sustav vođenja kompanije preko krajnje nekompetentnih ljudi , koji imaju isključivo jedan zadatak u svom četvorogodišnjom mandatu - namiriti svoje gospodare (vodeće političare). Karakteristika ove nove Uprave je da svi osim Kljaković-Gašpića i Tvrdinića, dolaze izvan sustava HEP-a, uglavnom iz političke administracije bez potrebnih znanja za poslove koje trebaju obavljati, a stručnjake iz HEP-a se postavlja na periferne referntske poslove, gotovo u dahu ispričao mi je izvor dobro upoznat sa stanjem u HEP-u. Član Uprave za proizvodnju, Željko Kljaković-Gašpić, dolazi iz HEP-a, ali je prema izvoru, do sada obavljao marginalne referentske poslove. Navodno je na to mjesto postavljen na intervenciju don Vinka Sanadera, premijerova brata, o čemu je već pisao Feral Tribune. Za Stjepana Tvrdinića, člana uprave za prijenos, tvrdi se da je riječ o Karlovčaninu koji je završio srednju školu za kv električara da bi u zrelim godinama "stekao" diplomu inžinjera zaštite na radu te da svoj sadašnji položaj duguje Josipu Friščiću, predsjedniku HSS-a. Član Uprave za distribuciju, Željko Tomšić, bivši je predsjednik Nadzornog odbora HEP-a i profesor FER-a, a na sadašnje mjesto je navodno došao na zahtjev ministra obrane Branka Vukelića. Prema izvoru, Darko Dvornik, član uprave za ekonomsko-financijske poslove je Zadranin, koji je kraće vrijeme radio kao trgovački putnik, a potom u političkoj administraciji bio je pomoćnik ministra iz kvote HSLS-a u Kalmetinom ministarstvu. Po struci je inžinjer prometa. Osobni je prijatelj Zdravka Livakovića i ministra Kalmete koji ga je navodno i postavio u HEP-ovu upravu. Nedavno je prešao u HDZ. Član uprave, s još nedodijeljenim resorom, Gospićanin Nikola Rukavina, navodno ima samo završenu višu strojarsku školu, a za njega je intervenirao ministar zdravstva Darko Milinović. Moj drugi, kontrolni izvor, nekad visokopozicioniran u HEP-u, ističe da u toj državnoj firmi ima preko 2000 visokostručnog, uglavno inžinjerskog kadra s višegodišnjim iskustvom i nespornim znanjima u upravljanju, složenom i za hrvatsko gospodarstvo, bitnom kompanijom. Preko 200 ljudi je steklo i visoke akademske diplome magistara i doktora znanosti iz tehničkih područja, a nemaju nikakve šanse za obavljanje složenijih poslova "zbog degeneracije sustava". Sadašnji managment, navodno pogrešno investira, u mahom neproizvodne projekte, i to u trenutku kada HEP nije u stanju vlastitom proizvodnjom pokriti niti 75 % hrvatske potrošnje. Tipični primjer ove politike je izgradnja "potonule" upravne zgrade u Kupskoj ulici u što je HEP uložio 11, a planira investirati još 200 milijuna kuna. Višemilijunske svote novca se "razbacuju" na sponzoriranje "svega i svačega", a najviše sportskih klubova, uključujući i one profesionalne. Navodno se i tenderi aranžiraju unaprijed, od strane politike definiranom izvođaču - dobavljaču, po cijenama koje su nerijetko i dvostruko, a ponekad trostruko veće od tržišnih.